Upornost i rad se isplate, a za veliki uspjeh potrebna je disciplina, strpljivost i konstantno usavršavanje, poručuje učenica generacije Medicinskog fakulteta u Tuzli Azra Ibrišević. Ona je dobitnica Zlatne plakete ovog fakulteta, kao i dekanove nagrade. Azra je Medicinski fakultet završila sa prosjekom 9.80, a sada je u potrazi za poslom. Ipak, ova potraga ne ide kako bi to bilo u drugim naprednim zemljama, te tako Azra ne uspijeva dobiti svoje prvo zaposlenje.
Iako iz institucija često poručuju da žele kompetentne kadrove koji su samo svojim trudom postigli rezultate, kada se raspiše konkurs za posao stvari ipak stoje drugačije. Tako recimo u Tuzli studentica generacije Azra Ibrišević i dalje ne uspijeva dobiti posao. Azra je završila Medicinski fakultet sa prosjekom 9.80 i odlikovana je Zlatnom plaketom.
”Oduvijek sam bila vrijedno dijete, posvećeno znanju. Kroz svoje obrazovanje sam bilježila značajne rezultate i mislim da sam sebi tako obezbijedili preduslove da se jednog dana zovem doktor medicine. Što se tiče mog studija na Medicinskom fakultetu nazvala bi ga avanturom jer je bilo poteškoća, uspona, padova. To je najljepši period mog života.”
Azru najviše privlači anesteziologija kao naučna disciplina i u ovoj oblasti bi se voljela usavršavati.
”Smatram je kao disciplinom koja se nalazi na granici između hirurgije i interne medicine i idealno spaja ove dvije ogromne oblasti medicine.”
Osim izuzetnog prosjeka i Zlatne plakete iza Azre je i iskustvo studiranja u Španiji, tačnije u Madridu. Tamo je usvojila brojna znanja, proširila svoje vidika, ali i uvidjela razlike između našeg i španskog sistema obrazovanja.
”Imala sam priliku da odrađujem studentsku praksu na odjeljenju za anesteziologiju u Madridu. Bili sam u ekipi izuzetno mladoj i puno sam naučila. Lijepo je bilo biti prisutan tu. Mnogo sam naučila. Razlika između studiranja u BiH i studiranja u Španiji odnosno u drugim krajevima svijeta… mislim da u tom nekom obrazovnom smislu u edukaciji naši studenti ne zaostaju. Mi zaista, bez obzira o kojem studiju se radi, mi jako puno učimo. Kada izađemo sa bilo kojeg studija znamo jako puno, mnogo činjenica… Našim studentima ipak nedostaje praksa, nedostaje uključenost u rad institucija u kojima će danas-sutra tražiti zaposlenje.”
Azra se nakon uspješno završenog studija sada nalazi na raskrsnici života jer treba da započne svoju profesionalnu karijeru. No, za sada ne uspijeva dobiti posao, a odlazak iz zemlje ipak joj je zadnja opcija.
”Vrijedi ostati jer osjećam obavezu… osjećam obavezu da mi, nova generacija treba promijeniti stvari. Dosta je ovakvog sistema, ne treba prihvatiti odlazak kao nešto ”eto tako je to”. Imamo veliku odgovornost, moramo raditi na tome i riješiti to. Trebamo dati svoj maksimum da se nešto promijeni.”
A promjene su moguće ukoliko se vrijedni i radišni ljudi počnu vrednovati. Jedan od društvenih problema koji Azra uviđa jesu i pogrešni uzori. Sve je manje pravih uzora, a brojni su oni pogrešni koji utiču, a nerijetko i kreiraju, mišljenje mladih ljudi.
”Teško je doći do pravih ljudi, pravi uzora. Teško je do njih doći u moru svega ovoga u čemu se nalazimo, u moru nekvalitetnog sadržaja. Toliko je to dostupno, a ne ono što bi nam trebalo i što bi značilo za naš psihofizički razvoj. Naročito je to važno za mlade osobe, nije to toliko problem za studente, taj problem je zastupljen posebno među mlađom populacijom, među tinejdžerima.” Zato nam je svima, poručuje Azra, potrebno više pozitive. S druge strane izuzetno je teško ostati pozitivan u izuzetno nepravednom sistemu koji ne nagrađuje one najbolje, nego ih demotiviše. Napredak našeg društva biće moguć, kaže Azra, tek kada takva društvena paradigma bude promijenjena.
