Sinonim za riječ poliglota mogla bi sigurno postati Alma Milišić. Ova djevojka govori čak šest stranih jezika, a pasivno poznaje još šest. Da li je za učenje novog jezika potreban kurs, koji je to najkompleksniji jezik i kako prevazići strah od prevazilaženja jezičkih barijera, slušamo u nastavku.
OP: Otkuda ljubav prema jezicima? Kako je sve počelo?
Alma: „Moja ljubav prema jezicima se javila vrlo rano, u petoj ili šestoj godini života. Prateći strane emisije na televiziji upijala sam riječi stranih jezika te sam vrlo rano počela pokazivati afinitet prema jezicima. Do osme godine već sam govorila španski i engleski te osnove talijanskog i portugalskog. Ovdje je vrlo bitno napomenuti da dolazim iz monolingualne porodice, to jeste porodice koja priča samo jednim, u ovom slučaju bosanskim jezikom. No, moji roditelji su igrali veliku ulogu u podržavanju moje želje za učenjem stranih jezika. Danas imam završen magisterij iz engleskog jezika i književnosti s fokusom na lingvistiku, te tečno govorim šest stranih jezika, engleski, španski, portugalski, talijanski, arapski i turski. Također, pasivno poznajem još dodatnih pet jezika. Kada govorimo o pasivnom znanju, mislimo na razvijene receptivne vještine, gdje osoba razumije jezik kada ga čuje ili čita, međutim još uvijek nije razvila produktivne vještine govora i pisanja.“
OP: Da li čovjek može sam naučiti određeni jezik ili mora imati podlogu kroz kurseve?
Alma: „U teoriji, svaka odrasla osoba danas može savladati jezik sama, odnosno bez tutora.
Razvoj interneta nam je omogućio pristup velikom broju informacija te besplatnih online kurseva.
U praksi, to zavisi od stila učenja. Da li osoba bolje usvaja znanje kroz individualno učenje što u lingvistici nazivamo samostalnim stilom učenja, ili bolje usvaja znanje kada je okružena drugim osobama, to jeste socijalni stil učenja. Ja spadam u drugu kategoriju, te najbrže savladavam jezike kada sam okružena osobama koje ga pričaju ili dijele moju želju za njegovim učenjem. No, to ne znači da neka druga osoba neće savladati jezik potpuno sama. „
OP: Koji je Vaš savjet za savladavanje novog jezika? Mnogi kažu da je najbolje živjeti u određenom govornom području i da nas, takoreći, život na neki način i natjera da bilo koji jezik brže savladamo?
Alma: „Moj savjet je da osoba prvenstveno razumije koji je njen stil ili tip učenja. Pored dva stila koja sam već napomenula, tu je još bitno da osoba razumije da li bolje uči kroz vizuelnu ili auditivnu stimulaciju, to jeste da li bolje pamti kada vidi nešto kroz grafove, slike, tekst ili kada čuje nešto, kroz predavanja ili muziku. Tu su još kinestetički tip učenja gdje osoba voli da opipa objekat kako bi zapamtila njegov naziv, i logički tip učenja gdje osoba pamti statistiku.
Što se tiče drugog dijela tvog pitanja, o bitnosti boravka u govornom području jezika koje učimo, zavisi od samog govornog područja. Iz ličnog iskustva, moje učenje u ljetnoj školi u Turskoj bilo je krucijalno za moje savladavanje turskog jezika, gdje sam za neka dva mjeseca nakon ljetne škole već pričala jezik tečno. S druge strane, moj boravak u Kataru, u kojem je oficijelni jezik arapski, nije mnogo doprinijeo mom usavršavanju arapskog. Razlog tome je što većina stanovništva u Kataru perfektno govori engleski jezik tako da osoba vrlo lahko upadne u zamku pričanja na jeziku kojeg smatra lakšim. Isto tako, nema svako mogućnost putovanja, i s obzirom na pandemiju većina nas je u takvoj poziciji, ali tu su kao što sam napomenula online kursevi s maternjim govornicima, koji mogu imati istu efektnost.“
OP: Koji jezik smatrate kao najteži? Ili bolje rečeno najkompleksniji?
Alma: „Da ste mi postavili to pitanje prije nego što sam počela učiti kineski jezik, vjerovatno bi to bio moj odgovor. No, nakon što sam otpočela njegovo učenje, shvatila sam da je jezik zahtjevan ali isto tako vrlo logičan, te da ne zaslužuje reputaciju koju ima kao jedan od najtežih jezika u svijetu. U mom slučaju, to mjesto pripada arapskom jeziku, opet ne zbog njegove težine, već zbog nedostatka resursa za njegovo učenje, te podijele na klasični jezik i mnoge arapske dijalekte.“
Na YouTube-u dostupan je video u kojem objašnjavate važnost stranih jezika kroz medije. Možete li nam nešto više ukratko reći o tome? I smatrate li da novinari u Bosni i Hercegovini žive u “komforu” poznavanja engleskog i njemačkog a nekada niti jednog stranog jezika?
Alma: „ Spomenuti video sam snimala za prezentaciju koju sam održala na konferenciji poliglota u oktobru 2020-e godine koja se održala virtualno zbog restrikcija vezanih za pandemiju. Video je imao za cilj pokazati važnost uloge koju jezici danas predstavljaju u medijima, dok je prezentacija koja je popratila video imala za cilj podijeliti moje iskustvo održavanja jezika putem mog rada za medije. Danas, novinari u svijetu moraju poznavati engleski jezik, prvenstveno što je većina informacija lahko dostupna na tom jeziku. Ali poznavanje drugih jezika također igra krucijalnu ulogu. Imala sam par situacija, poput napada u njemačkoj u februaru 2020-e gdje je od devet žrtava pet njih bilo turski državljani, gdje sam bila jedina osoba u redakciji koja priča turski te koja je mogla razumjeti video koji je podijelio jedan od očevidaca. Ali sve veći broj novinara danas razumije važnost jezika tako da mislim da je budućnost svijetla po tom pitanju.“
OP: Dokle sežu Vaše poliglotske ambicije?
Alma: „Trenutno imam listu od 33 jezika koje bih zaista voljela naučiti pričati. Između ostalih jezika tu su vijetnamski, svahili, hausa, te ajmarski jezik specifičan za područje Perua, Bolivije i Čilea. Također tu su njemački i mandarinski odnosno kineski jezik koje trenutno učim usporedo. Ta će se lista vjerovatno mijenjati s vremenom, ali to je trenutni plan. Isto tako, voljela bih u budućnosti razviti neku vrstu podrške osobama koje uče strane jezike.“
Ksenoglosofobija, kao strah ili anksioznost od (ne) savladavanja stranih jezika je vrlo poznat fenomen, kako u psihologiji, tako i u lingvistici. Alma je poslala poruku da, svi oni koji uče strane jezike i žele postati poliglote, uživaju u procesu učenja jezika. Podcrtala je i to da su jezici isuviše lijepi, da bi ih se plašili.
