Piše: Fuad Vojniković

„Profesorice, izvinite što kasnim, slab mi je net“, reče moj prijatelj profesorici, koja ionako mora brzo ispredavati lekciju, jer za to ima samo 30 minuta.

“Sjedi sad u zadnju klupu“, odgovori mu moj drugi prijatelj i nasmija sve na videopozivu. I taman kada je smijeh stao, a profesorica nastavila sa lekcijom, jedan učenik reče: „Mogu li ja izaći do toaleta?“

Sve ove izjave mojih drugara iz odjeljenja imali bi smisla, da je u pitanju redovna nastava u školi. Sada baš i nemaju. No, podsjetimo se kako je do ovoga uopće i došlo. Negdje drugom polovinom marta, Krizni štab Republike Srpske ukida redovnu nastavu i zatvara sve obrazovne ustanove. Nekoliko dana kasnije, to isto čini i Krizni štab Fedracije Bosne i Hercegovine. Uvodi se online nastava preko operativnih sistema kao što su Microsoft Office i Classroom.

Alternativno rješenje – bez sredstava za isto

Odmah u početku uvođenja online nastave nailazimo na niz problema u realizaciji online nastave. Prva prepreka: organizacija u školama koje nisu imale praktikovati tzv. online sedmicu i koje do nardbi koje je izdao FCUZ nisu imale instalirane informatičke sisteme. Ko je za ovo odgovoran: pojedinac, direktor, ili budžet kojim ovakve stvari nisu predviđene? Ne znam, ali jedno je sigurno: dok su se sistemi uspostavili na svakom pedlju naše države, potrajalo je. Druga prepreka su sredstva kojim bi djeca pratila online nastavu. Da biste ovaj način rada mogli ostvariti, morate imati dobru brzinu interneta, i uređaje pomoći kojih ćete izvršavati svoje zadatke. Nažalost, mnogi nisu mislili i zapitali se koliko je samo slučajeva u Bosni Hercegovini koji nemaju osnovne uslove za normalan život, a kamoli novi laptop ili tablet. Iz samo ovih primjera moramo naučiti jednu važnu lekciju, a to je koliko je važna informatizacija i informatička struktura u bh. školstvu. Ja srećom nisam dio ovih problema, jer moja škola već nekoliko godina uspješno realizuje nasatvu na daljinu, jednom sedmično u toku školske godine.

„Hajde,  brate, bar nećemo na ljeto u školu!“

Da, ovo je jedna od pozitivnih stvari, ovakvog oblika nastave. „Plan je da se školska godina u KS završi sa školskim kalendarom“, riječi su Anisa Krivića, ministra obrazovanja, nauke i mladih Knatona Sarajevo. Dakle kakva god situacija bila, nastava će se završiti početkom juna, za sve srednjoškolce osim maturante, što nam je sigurno drže nego ići u julu ili avgustu, te nadoknađivati gradivo.

Je li moguće razbijanje indisponiranosti za učenjem i želju za prepisivanjem?

Profesori moraju biti svjesni toga da će učenici, na svaki mogući način ići prečicama i sporednim putevima, da dođu do rješenja zadataka, pismenih testova ili usmenog odgovaranja. Govorim o dobroj većini učenika. Korištenje svih raspoloživih sredstava za prepisivanjem ne treba čuditi, obzirom na to da imamo česte situacije gdje će se neki učenik dobro namučiti da nešto nauči i odgovori, dok će ovaj drugi samo kopirati i ako treba preformulisati tuđe. Ali ko isto tako kaže, da neki učenici neće početi baš sada učiti i rapidno napredovati u svojim ocjenama? Jako teško je to protumačiti kada ste sa „druge strane“ ekrana i sve što vidite su odgovori koje morate uvažiti. Smatram da je to loša strana ovog načina rada, ali pošto je jedini, moram ga prihvatiti i nadati se da ga u budućnosti nećemo morati koristiti u ovolikoj mjeri.

Konkluzija je veoma jasna. Redovna nastava je stala, ali prenošenje znanja definitvno nije. Zato se nadam da ćemo uspjeti izaći sa ovom situacijom na kraj i očuvati naš notabilitet, te dobiti ocjene na pošten način.