Priča o filmu “The Highwaymen” ili u slobodnom prijevodu “Ljudi ceste” kreće davne 1934. godine kada su Clyde Barrow i Bonnie Parker uletjeli su u policijsku zasjedu u Luizijani gdje su doslovno izrešetani od strane nekoliko policajaca i dvojice teksaških rendžera.
To je bio kraj njihove dvogodišnje pljačkaške odiseje, ali nije bio kraj mita koji će s vremenom samo rasti. Iako Bonnie i Clyde nisu bili samo pljačkaši banaka već i ubice koji su iza sebe ostavili 13 leševa, to nije zaustavilo popularnost u medijima i javnosti, gdje su praktično postali narodni heroji i kulturne ikone, svojevrsne buntovne i moderne verzije Robin Hooda.
Takav romantizirani dojam zadržao je i redatelj Arthur Penn u svom velikom krimi klasiku iz 1967. godine “Bonnie i Clyde”. Trebat će dočekati tek 2019. godinu da se neko odluči ponovo obraditi na velikom platnu ove događaje iz američke kriminalističke i popkulturne povijesti. Međutim, kroz film “The Highwaymen” redatelj John Lee Hancock odlučio je ne samo da pokuša donekle srušiti mit o dvoje kriminalaca, već da fokus u potpunosti usmjeri na prave heroje – teksaške rendžere koji su ih lovili, a koje je povijest uglavnom izbrisala iz sjećanja. S obzirom na takav revizionistički startni pristup, prava je šteta što Hancock nije uspio izdići svoj film u nešto više od tipičnog proceduralnog policijskog krimića.
Dok je Arthur Penn bio inovativan i spreman mijenjati pravila, Hancock je suzdržan i igra striktno po udžbenicima. Filmu nije pomoglo ni angažiranje Kevin Costnera i Woody Harrelsona u glavnim ulogama dvojice teksaških rendžera. Iako su njihova imena u teoriji možda zvučala kao skoro idealna kombinacija za ovakve role, u stvarnosti dvojcu je nedostajalo bilo kakve zajedničke hemije, a nije se mogao nazreti ni trud da svoje karaktere uzdignu iznad jednodimenzionalnih hollywoodskih klišea o policajcima.
“The Highwaymen” uspijeva ipak pokazati pravo lice Bonnie i Clydea i ukazati da Robin Hood vjerovatno ne bi upucao u lice zaposlenika benzinske pumpe zbog 4 dolara. Ali osim toga, riječ je o ostvarenju koje nije u stanju napustiti okvire mediokritetskog filmskog stvaralaštva niti je u stanju podariti svojim junacima mjesto izvan fusnota u priči koja će i dalje ostati prvenstveno povezana sa dvoje mladih zaljubljenih ubica.
