Izrekavši: Kocka je bačena, Julije Cezar je bio svjestan kako njega i njegove legionare očekuje neizvjesna sudbina. Preko dvije tisuće godina kasnije, kocka u drugoj svrsi ima jednako značenje – neizvjesnost.
Ovisnost ne bira žrtvu. Sve dok ste nedovoljno stabilni da se oduprete, u opasnosti ste da uđete u krug iz kojeg je teško izaći.
Bilo da je riječ o stupnju nezaposlenosti, kriminala ili ovisnosti Bosna i Hercegovina prednjači u poraznim statistikama. Svaka od ovisnosti ima svoje ime, a ona koja se često podcjenjuje je ovisnost o kockanju. Naime, BiH ima približno 50.000 registriranih ovisnika o kocki. Uzrok i povod su gotovo uvijek različiti, a ono što zabrinjava je u ljudska priroda koja je privržena osjećajima neizvjesnosti i dobitka.
Mostarski klub liječenih ovisnika od kockanja čine ljudi različitih profila. Voditelj ovog kluba, psiholog Marko Romić, kaže da su statistike porazne i da pokazuju kako ovom vidu ovisnosti najčešće podliježu mladi ljudi:
U zadnje dvije godine u Mostaru smo radili jedan projekt koji je tematizirao ovisnost o kockanju kod mladih. Rezultati su poprilično zabrinjavajući jer oni pokazuju da već u sedmom-osmom razredu značajan broj učenika kocka. Prema našem istraživanju, najmanje 25% učenika tog uzrasta je najmanje jednom bilo u kladionici, a taj broj kroz srednju školu raste do 35-40%.
Marko ističe da su stavovi mladih prema kockanju naročito zabrinjavajući jer su skloni gledati na kockanje kao na nešto što nije problematično. Ovaj psiholog vjeruje da je cijelo društvo odgovorno za ovakve pokazatelje jer se mladima ostavlja previše slobodnog vremena i ne nude im se sadržaji kojima bi oni upotpunili svoje vrijeme.
Mladi moraju znati da onda kada počnu gledati na kockanje kao na biznis od kojeg mogu zaraditi, da su već došli do stadija kad su zaglavili. S druge strane, mi svi trebamo znati da ako imamo u okolini nekoga ko ima problema sa kockanjem, moramo uraditi nešto jer nemamo pravo sjediti skrštenih ruku i gledati kako neko propada,
dodaje Romić.
U ovakvim situacijama potrebno je oduprijeti se balkanskom sindromu po kojem je reakcija na nešto što nije dio naše privatnosti neprihvatljiva. Neprihvatljivo je ne reagovati na situaciju u kojoj se nađe mladi čovjek kada se suočava sa izazovima koji su mu preveliki.
Mostar trenutno broji nešto manje od 1.000 mladih koji imaju problem sa kockanjem i ta brojka svakim danim raste.
Smatram da je pogubna činjenica to što mladi previše vremena provode kockajući se. Bilo bi im puno korisnije da to vrijeme utroše na izgradnju nekih svojih talenata. Uz sve sadržaje koji danas postoje za mlade, nadam se da će postajati svjesniji da je njihova budućnost samo u njihovim rukama,
smatra Anela iz Mostara, apsolventica Pravnog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru.
Njen kolega Igor iz Konjica je svjestan problema ovisnosti o kockanju i on lično ne vidi nikakav vid u tome:
Problem ovisnosti o kocki je najzastupljeniji među mladima u siromašnijim zemljama jer mladi to vide kao način da preko noći dobiju veliki dobitak koji će im osigurati lagodan život. Ipak, velika većina ljudi nikad ne dobije taj dobitak, nego suprotno – potroše svu svoju imovinu.
Alen je mostarski srednjoškolac koji ponekad iskusi sreću na kockarskim aparatima. Ipak je svjestan prijetnje koja vrijeba i pogubnih rezultata koje ta ovisnost nosi sa sobom:
Kockanje je danas veliki problem u Mostaru. U kafićima se sjedi i igra bingo. I sam se kladim u kladionici preko vikenda, ali svakako da to nije dobro i da treba ozbiljno poraditi na ovom problemu.
Srđan, mladi mostarski aktivista ima dobru poruku za kraj:
Mladi ljudi se lako zaraze bilo čime pa tako i kockom. I vlasti bi se trebale pozabavit ovim problem i ograničiti neke stvari poput reklama te postrožiti kazne za maloljetnike.
