U današnjem naprednom ali i brzom načinu života svaki posao postaje sve zahtjevniji. Biti učitelj, nastavnik, profesor sve je zahtjevnije. Biti djeci i autoritet i uzor i neko u koga imaju povjerenja nije mala stvar. Koliko je danas teško i izazovno biti nastavnik za OP govori Zdenka Peredija, profesorica biologije.
Današnji obrazovni sistem postavljen je tako da djeca prelaskom u šesti razred dobivaju niz novih predmetnih nastavnika. I za nastavnike i za učenike to je velika promjena i potreban je proces prilagodbe. Zdenka Peredija, profesorica biologije u Osnovnoj školi „Petar Petrović“ ističe koliko izazovne mogu biti te promjene.
„Uvijek je dolazak u 6. razred i dolazak novih učenika u više razrede izazov. To je novi način rada i učenicima treba vremena da se naviknu. Dotad su imali samo učiteljicu, pa je to za njih je jedna velika novina. Za nastavnike izazov je prilagoditi se i učenicima što bolje približiti gradivo. Meni je kao nastavniku biologije cilj da učenici zavole moj predmet, da ga uče zato što ga vole, da razvijaju svoje kreativne sposobnosti. Biologija pruža mogućnost eksperimenata, savladavanje mnogih izazova, da zajedno na času dođemo do nekih ciljeva.“
Opšta je ocjena da je danas mnogo teže biti i roditelj i nastavnik u odnosu na 10-20 godina unazad. Profesorica Zdenka ipak ne dijeli takvo mišljenje.
„Za ovaj poziv je potrebno da volite djecu i predmet koji predajete, te da nađete način da djecu motivišete, pa i ono najnemirnije dijete. Ja ne tražim da mi djeca budu voštane figure. Dijete mora da se kreće, baci papir, pije vode. Ja se trudim da privolim i zainteresujem i nemirne đake, da nađem zajednički jezik, da bi me slušali, pratili na času. Djeca prate na televiziji i internetu različite sadržaje, a ja njima dajem mogućnost da na času ispričaju šta su slikali, vidjeli, čuli. Ovo je živi sistem, to su djeca. Ne možemo očekivati da ja samo pišem i pričam. Treba se prilagoditi. Evo, pred kraj svog radnog vijeka kao da sam na početku.“
Posebno je zanimljivo, kako kaže, kada sretne bivše učenike. Tada se prisjećaju zajedničkih anegdota.
„Nedavno mi se javio učenik iz Australije riječima: Puno pozdrava draga moja nastavnice, ja vas uvijek pamtim, sjećate li se kad ste mi dali jedinicu prije 23 godine?’ Kad se vidimo, sa svojim bivšim učenicima se prisjećam niza anegdota, među njima su brojni pravnici, ljekari, ekonomista. U gradu mi se redovno javljaju i uvijek se sjetimo nekog događaja koje pamtimo.“
Današnji trendovi često loše utiču na djecu. Tako ima slučajeva da roditelji ne znaju na pravi način kontrolisati djecu. Koliko je teško biti roditelj danas toliko je teško biti i dijete.
„Moram biti iskrena i reći da nije danas lako biti ni roditelj, a ni dijete. U moru informacija i svega što im se nudi na televiziji i internetu, gdje je sve dostupno, mnogi roditelji ili ne znaju ili propuste da djeci zabrane pristup nekim stranicama. Djeca nažalost kopiraju i dobro i loše. Ono što vide od roditelja, vršnjaka ili na TikToku, to i kopiraju. Osnovce ne možemo toliko ni osuđivati, to nisu izgrađene ličnosti. Već u srednjim školama možemo reći da su zreliji i psihofizički i u svakom smislu, te da smišljeno rade neke stvari koje nažalost u školama nisu primjerene đacima.“
Svijet napreduje, imamo mnoge mogućnosti za napredak rast i razvoj. Jednako toliko imamo i opasnosti i loših svari. Zato je od velike važnosti pronaći balans, kako za roditelje tako i za djecu.
