Tekvondo klub “Jopa” u Bijeljini postoji od 2007. godine i do sada je kroz njega u svim uzrasnim kategorijama prošlo preko 1.000 djece. Trenutno u klubu trenira oko 120 djece od vrtićanaca, pionira, kadeta, juniora i seniora. Samo ove godine, TKD “Jopa” osvojio je 64 medalje i osam pehara u ekipnim plasmanima.
Pripremila Danka Zakić, novinarka OP-a.
Za 14 godina, koliko u Bijeljini postoji, Tekvondo klub “Jopa” osvojio je preko hiljadu medalja i pehara, a kroz treninge prošlo je preko hiljadu djece. Samo ove godine, osvojili su 21 zlatnu, 22 srebrne i 21 bronzanu medalju, a dva prva, četiri druga i dva treća mjesta ekipno. Svjetlan Vujadinović, trener i osnivač ovog kluba, kaže da je u svijet tekvondoa krenuo sa nepunih 18 godina. Nakon završenog DIF-a, odlučio je da otvori svoj klub, prvo u Ugljeviku, a nakon toga da ga transformiše u postojeći u Bijeljini. Iskreno kaže da je bilo jako teško opstati u tom sportu, ali i stvoriti uslove u kojima će djeca moći da treniraju da bi postizali uspjehe i osvajali medalje.
“Veoma je težak put bio do danas. Previše smo prošli i problema što se tiče treninga. Nismo imali gdje da treniramo. Trenirali smo u fiskulturnim, školskim salama. Imali smo po dva do tri termina po sat vremena i to nisu bili uslovi za trening za borilačke vještine. Za borilačke vještine treba da imaš dobre uslove, strunjače za trening, sprave za obavljanje treninga. Mi to prvih deset godina nismo imali, jer u gradu, inače, nema nijedna sala za borilačke vještine. Obećavaju već godinama da će napraviti jednu salu za borilačke sportove. Nažalost, ni dan danas je nema, kao ni sportskog centra koji obećavaju zadnjih 20 godina. Ipak, nadamo se da će u budućnosti biti napravljena i ta “borilačka sala”.
Kao bitnu stvar ističe da do sada nisu imali baš najbolju saradnju sa gradskom vlašću, a s druge strane nikakvu sa republičkom vlašću. Jedino što su uspjevali je da pronađu sponzore koji će im pomoći u gorivu, plaćanju kotizacije i organizaciji sopstvenih takmičenja u vidu opreme, medalja i pehara. Najveći finansijski teret su podnijeli roditelji i sam klub. Kako Svjetlan kaže, trudio se da sve što zaradi kroz klub, uloži u tu djecu i takmičenja
“Uvijek kažem da mogu da se zahvalim roditeljima koji su pomagali i finansirali svoju djecu, a i meni, jer sve što zaradim kroz klub, ulažem u njih da bih izašao i roditeljima u susret i da što manje platimo takmičenja koja mnogo koštaju. Tekvondo je olimpijski sport i samim tim skup sport. A i, drugačiji je u odnosu na druge sportive – karate i džudo, dosta skuplje plaćamo kotizacije na takmičenjima. Uvijek izlazimo u susret roditeljima i pravimo dogovore, tako da nas izađe što jeftinije i, kad negdje idemo, da, recimo, ne platimo smještaj, već da spavamo po kućama, jer sve to stvarno mnogo košta. Takva je situacija i roditelji ne mogu da finansiraju djecu da idu na takmičenja, pošto mi svake ili svake druge sedmice imamo takmičenja i ne možemo sve to da ispratimo. Pokušavamo da bar jednom ili dva puta u mjesec dana odemo na takmičenja.”
Svjetlan je i sam trenirao tekvondo dok je bio mlađi i, po završetku fakulteta, odlučio je da postane trener i svoja znanja prenese na mlađe talentovane nade. Sve to mu nije teško palo, iako je morao da se bori da im stvori što bolje uslove za treninge. Ono što ističe je da je mnogo teže trenirati drugu djecu, nego sam trenirati bilo koji sport, prvenstveno zato što moraju da se stvore dobri odnosi sa djecom, da se “uđe” u njihovu glavu, u njihovu psihologiju i da im se na taj način pokaže kako da se bave sportom. Još uvijek je mlad i željan da se i sam takmiči, ali ovaj put kroz mlađe od sebe.
“Dosta je teže trenirati drugu djecu. Moraš ući u glavu djece, znati šta njima treba, moraš im pokazati, moraš imati znanje da bi došao do nekog rezultata. Uvijek kažem da sa njima prvo moraš biti drug, da bi poslije bio trener. Prvo moraš da se družiš s tom djecom. Ako te djeca zavole, imaćemo odličan rezultat. Ako te djeca ne vole, nećeš imati ni rezultat ni ništa. Mene djeca vole i ja volim tu djecu. Uvijek ima nesuglasica i bune se oni, bunim se i ja, ali se mora naći neka sredina da sve to funkcioniše kako treba.”
Svjetlan je ove godine izabran za jednog od trenera kadetske reprezentacije tekvondoista BiH, što predstavlja priznanje kako za njega kao trenera, tako i za klub koji on vodi. To pokazuje da on itekako ima kvalitet i da će stvoriti kvalitetne tekvondoiste. Ovaj izbor za njega znači i ovo je ne samo priznanje, već i velika obaveza s obzirom da on na poseban način predstavlja zemlju.
