Predstava “Ne igraj na Engleze” ponovno je našla svoje mjesto na repertoaru Narodnog Pozorišta u Mostaru. U predstavi igraju Emir Sejfić, Ivan Skoko, te Emir Spahić koji je ujedno i režiser. Tekst Vladimira Đorđevića, beogradskog pisca, što je ujedno i dugogodišnji projekt na kojem se radilo, ugledao je svjetlo dana 2017. godine.

Pripremio Matija Krivošić, novinar OP-a.

Radnja predstave stavlja naglasak na naivnost i povodljivost bosanskohercegovačkog društva, koje traži instant sreću u društvenim porivima. Predstava “Ne igraj na Engleze” je zapravo slijed u kojem očekujemo kako jedan sretan dobitak rješava sve naše životne probleme, poručuje Emir Spahić, glumac i umjetnički rukovodilac NPM.

“Tekst ‘Ne igraj na Engleze’ Vladimira Đurđevića, beogradskog pisca, savremeni je moderan tekst koji se dotiče teme ovisnosti o klađenju. U vremenu u kojem živimo, kad pogledamo oko sebe, vidimo samo kladionice, kladionice, kladionice. Međutim, taj problem u društvu čini se da nije kvalitetno tretiran. Hazarderstvo koje se rađa iz kladionice i koje na prvi pogled izgleda bezazleno, veliki je društveni problem. Mi smo s te strane prihvatili uloge, kako bismo propitali društveni odnos i društvenu odgovornost prema ljudima kojima je omogućeno da se klade i da samim tim postanu ovisnici.”

Predstava u fokus stavlja klađenje kao suštinski problem u realnosti mladih u BiH, ali i onih starijih, koji kladionice vide kao alternativu za posao i kao način zarađivanja novca, ističe Spahić.

“Koliko sam ispitujući ovu temu i pripremajući se za postavku predstave vidio, što je društvo siromašnije, to su kladionice punije, nažalost. Kod nas možemo vidjeti da su kladionice pune, znači da nam je društvo siromašno i da ljudi pokušavaju pronaći izvore zarade na bilo koji način. To se u jednom trenutku otima kontroli, gdje čovjek postaje ovisan, što donosi daljnje probleme na nekom društvenom i privatnom planu.”

Kulturni život je postao neizostavna žrtva pandemije Covid-19, pa je tako i Narodno pozorište moralo usvojiti zaštitne mjere Kriznog stožera, što je postalo preduvjet za nastavak pozorišnog života u Mostaru.

“Sveden je broj gledatelja koji mogu prisustvovati predstavama, pa se samim time ograničio i naš rad. Mi smo tu zbog gledatelja, a gledatelji su tu zbog nas. Dvadeset pet ljudi možemo pustiti u salu, što je jako malo. Za nas glumce je svejedno da li igramo pred jednim čovjekom ili stotinu ljudi, ali taj ekonomski aspekt se svakako odražava na pozorište. S druge strane postoji i ta društvena odgovornost, gdje ne smijemo dozovoliti da pozorište postane epicentar zaraze.”

Međunarodni festival komedije „Mostarska liska“, jedan od tradicionalnih pozorišnih događaja, održan je u skladu sa epidemiološkim mjerama, sa smanjenim brojem gledatelja, gdje su izvedena djela “Sjećaš li se Doli Bel” Abdulaha Sidrana, “Istina”, Florijana Zelera, kao i mnoga druga. Iako je održan kasnije nego inače, Spahić kaže da je tradicija ipak nastavljena.

“U septembru je održan 17. Međunarodni  festival ‘Mostarska liska’ , koji je inicijalno trebao biti održan u aprilu, u prvom valu pandemije, pa smo ga naravno morali odgoditi. U spetembru smo, uz popuštanje mjera, uspjeli održati festival, doduše sa domaćom produkcijom jer nije bilo mogućnosti dovesti goste iz regiona. Festival je u zadanim okolnostima prošao, mogu reći fantastično. Bio je iznimno posjećen, ljudi su bili zadovoljni, igralo se, slavili smo teatar. Nismo dozvolili da se tradicija prekine, tako da mogu reći da sam ponosan, što se, iako sa određenim vremenskim pomakom, festival ipak održao.”

Kako živimo u vremenu gdje se visoka kultura ne cijeni u očekivanoj mjeri, među mladima u Mostaru, na pozorište se gleda kao na relikviju prošlosti. Naravno, postoje pojedinci sa elanom za kulturu i koji rade na podizanju društvene svijesti, kaže naš sagovornik.

“Mi živimo u generalno zapuštenom društvu. Sami historijski tokovi su doveli do toga da nam se kulturi na velika vrata servira nešto što se zove šund, instant zabava, gdje se ne vodi računa o kulturnom uzdizanju građana. Mešutim još postoje ljudi koji su svjesni značaja kulture i kulturnog života, koji se zajedno s nama bore da održimo na životu naš pozorišni život, kako u Mostaru, tako i u cijeloj državi. Naravno da situacija nije sjajna, ali u takvom vremenu živimo i borimo se za svoje ideale i radimo to samo iz ljubavi. Vjerujem da dolaze nove generacije, generacije koje će imati šire poglede, mlađi ljudi koji će vidjeti važnost svega toga i da će doći neko bolje vrijeme.”

Narodno pozorište Mostar pretrpjelo je ono najgore u pandemiji, zatvaranje i spuštanje crnih zavjesa. U narednom periodu, pored predstave “Ne igraj na Engleze”, do kraja januara očekuje se i premijera predstave “Novo normalno show”, dok iduće godine ponovno slijedi ‘Mostarska liska’ u aprilu, te premijere novih predstava.


For best gaming related news, visit our partner GameWizMag.