Umjetnost je svuda oko nas, ljudi je stvaraju na svakojake načine izražavajući svoje slobode koje osjete. Iako je po normativima da dječak igra fudbal, a da se djevojčice šminkaju, naš sagovornik je čist primjer suprotnosti. Rezultati njegovih kršenja stereotipa vide se u zadovoljstvu njegovih klijentkinja.
Pripremila Jovana Sando, novinarka OP-a.
Dok je odrastao posmatrao je sestru i majku dok se šminkaju, prvu vrećicu šminke dobio je od majke, šminkanje je za njega svačije pravo izražavanja, slobode ili umjetnosti. Ajdin Fejzić je mladi make up artist iz Tuzle, šminkanje posmatra iz raznih uglova i time se bavi uspiješno već tri godine.
“Ja to gledam kao dio svačijeg prava ljudskog, sloboda govora, izražavanja, oblačenja itd. itd. itd. ali gledam kao i umjetnost jer nije nešto što je crno i bijelo, nego je baš onako puno boja i tekstura i zanimljivosti i svega’’.
Ajdin je muškarac koji nosi nešto protiv normative, takođe prvi koji je ušao u javno oko kršeći stereotipe na našim prostorima. Zadovoljan je što je otvorio puteve mnogima koje su sputavali baš ti stereotipi i strah, i samim tim pokazao da je sve to normalno i da slični njemu nisu sami.
“Otvorio sam neke prozore i vidike koji se i danas dan šire, što mi je jako drago, jer sad eto nakon tri godine od kako sam ja krenuo sa svime time, mnogo više muškaraca vidim koji se bave time, mnogo više muškaraca koji se manje stide toga. To zapravo i jeste moja poenta iza svega toga, da napravim put za sve ostale koji bi sličnim hodali, a ne mogu’’.
Sebi je uvijek bio najbolji kritičar i najbolji prijatelj, nije mu uvijek sve bilo med i mlijeko ali nije dozvoljavao sebi da na to gleda kao poraz nego kao lekciju. Proces oporavka od poslovnih ‘’padova’’ opisuje kroz šalu kao prirodnu stvar u životu koja je neizbježna.
“Zadnjih pola decenije živim u tom nekom principu, uvijek se dignem, traje nekad malo duže, nekad malo kraće. To je isto kao kad se udariš romobilom i slomiš koljeno, oporaviš se od oba ali treba određeno vrijeme, ali svaki put je sve kraće i kraće’’.
Ajdin sebe ne voli da izdvaja kao nekoga ko je poznat, gleda na sebe kao osobu koja samo radi svoj posao, dok ljudi cijene i poštuju njegov rad. Na pitanje kako je u njegovoj koži Ajdin tvrdi da je kao i u svačijoj, na momente teško dok je kasnije nagrađujuće.
“Ja ne volim da izdvajam sebe što se tiče ljudi, kao ‘nešto ja’, ja sam samo neko ko radi to što voli i to drugi ljudi cijene i mogu dati primjer ili ideju nekome. A kako je biti u mojoj koži, kao i u svačijoj, svi imaju svoje probleme i svoje tenzije, imam i ja svoje probleme, svoje tenzije, svoje uspjehe. Generalno mislim da je biti u mojoj koži na momente teško, a na dosta duži period nagrađujuće’’.
Kao mlada osoba uspio je na svojoj koži više puta da osjeti uspone i padove, nailazio je na razne komentare ali ga nisu doticali. Kaže da je bilo teško pogotovu na samom početku, ali nikada nije volio da igra ulogu žrtve, nego je uvijek prihvatao stvari onakve kakve jesu baš zato što je sebi bio najveća podrška.
“Opet kažem sebe sam toliko volio i podržavao i držao se da mi to nikada nije smetalo, ja ni dan danas nisam pročitao neki negativan komentar da mi je zasmetao, osim kad je nešto vezano za majku ili nešto takvo, ali čak i tada gledam na to kao ‘okej, to je samo osoba i digitalne riječi ispisane pikselima.”
Jedna od stvari koju je Ajdin takođe pokrenuo je jutjub kanal, kaže da je to bilo po nagovoru prijatelja. Samim pokretanjem kanala na jutjub platformi morao se susretati i sa ne baš prijatnim komentarima. Priznaje da je skoro tokom cijelog života bio izložen lošim komentarima te da su oni sada samo dobili novi format.
“Svi su mi govorili ‘smiješan si i duhovit, imaš harizmu i zanimljiv si generalno’, dok sam ja samo govorio ‘dobro, možda’, i onda sam jednom samo krenuo, a to je samo jedan dio verbalnog i sajber bulinga, zlostavljanja što ne umanjujem nego hoću da kažem da sam se s time nosio cijeli svoj život, od skoro obdaništa do zauvijek, tako da to meni nije bilo ništa novo samo je dobijalo novi format, a ja sam uvijek bio dobar u prilagođavanju, mijenjanju okruženja i slično’’.
Sa druge strane veliki broj podrške koji ima mu ponekada digne ego, a kako se ‘’spusti na zemlju’’ objasnio je na krajnje humorističan način.
“Pa udaralo mi je na ego definitivno, i sada imam momenata kada dođem u Sarajevo, Beograd, Zagreb, negdje gdje je malo više osviješteno to sve ja se osjećam kao zvijezda i onda dođem kući mati mi samo kaže ‘smrde ti čarape idi promijeni’, odmah me vrati na zemlju’’.
Kada je u pitanju zadovoljstvo klijenata Ajdin tvrdi da nikada nije imao nezadovoljnog klijenta, uvijek su iz salona izlazile zadovoljne njegovim radom. Takođe tvrdi da je stekao povjerenje klijentkinja koje kod njega dolaze, te ga preporučuju i drugima, pa tako širi krugove zadovoljnih lica.
“Ja stvarno nisam nikada imao nezadovoljnu klijenticu, kad kažem to mislim da nije nezadovoljna izašla iz salona ili objekta i stvarno se ponosim time jer to mi je nekako prioritet da zadovoljim klijenticu onim zbog čega je došla. Imam osjećaj da sam na taj način formirao zajednicu koja meni toliko prija, toliko zanimljivi ljudi bez predrasuda i jednosmjernog razmišljanja’’.
Ajdin je zadovoljan svojim ‘’rastom’’, kaže da dok god na posao kojim se bavi ne gleda kao sredstvo za preživljavanje rado će ga obavljati i ići će svojim prirodnim tokom.
“Ponosan sam na sebe stvarno, kako god to zvučalo nekome, ali stvarno sam ponosan i zadovoljan svojim rastom i zato baš kažem što manje budem imao potrebe za time imaću veću želju jer će biti nešto što dolazi iz mene a ne nešto što trebam, moram ili je zahtjevano od mene da uradim’’.
Mladi make up artist prikaz je istrajnosti u svome poslu uprkos svim preprekama i osudama. Koliko god je teško baviti se nečim što nije ‘’tipično’’ ili ustaljeno trebate ostati doslijedni sebi i svojim ciljevima. Takođe ovaj mladić je dokazao da šminkanje nije svakodnevna rutina nego način ličnog izražavanja, te da šminkanje nije samo za djevojke i žene, kao i to da je moguće biti drugačiji na našim prostorima.
