Zanatska zanimanja u Bijeljini u posljednje dvije godine polako postaju popularna među svršenim osnovcima, ali ono što i dalje predstavlja problem je, što jedan dio njih i nakon završenih srednjih škola i zanata odlazi van zemlje, umjesto da potraži posao u svom gradu i državi.
Direktor Tehničke škole „Mihajlo Pupin“ u Bijeljini Milenko Mitrović kaže da postoje velika zanimanja tek upisanih srednjoškolaca za zanatska odjeljenja. Njihovim internim praćenjem, dio učenika koji završi zanate, ostaje u Bijeljini, odnosno kod poslodavaca gdje su i obavljali praktičnu nastavu tokom srednje škole. Porazna činjenica je da mnogi od njih odlaze u inostranstvo. U Tehničkoj školi trenutno je jedanaest profilnih zanimanja, od toga šest zanimanja u okviru četvrtog stepena, i pet zanatskih odjeljenja. Čak je veliki broj učenika ostao i „ispod crte“, odnosno nije mogao upisati ono što je želio – ni zanatska ni četvorogodišnja zanimanja.
“Svake godine – iz godine u godinu – sve veći broj odličnih učenika se upisuje u našu školu. Prijedlog Plana upisa koji moramo dostaviti Ministarstvu prosvjete i kulture je do 30. decembra. Za sljedeću školsku godinu planiramo upisati i nova zanatska odjeljenja koja dugo nisu upisivana u Bijeljini i u našoj školi, a to su autoelektričari, automehaničari i alatničari u okviru struke mašinstva. U okviru zanatskih odjeljenja planiramo šest odjeljenja po 24 učenika. Stipendije Vlade RS su počele za deficitarna zanimanja kako ove, tako i protekle školske godine. U protekloj školskoj godini stipendirani su učenici za prve razrede stolare i za bravare i zavarivače, a u okviru ove školske godine stipendira se pola odjeljenja ili 12 učenika u okviru obrađivač metala rezanjem.”
Milorad Stević, direktor Gradskog zanatskog-preduzetničkog udruženja „Preduzetnik“ Bijeljina i Područne zanatsko-preduzetničke komore objašnjava da je u Bijeljini i okolini veliki deficit u svim djelatnostima, da nisu samo majstori. Nedostatak radne snage se osjeća i kod frizera, kozmetičara, u poljoprivredi, naročito kada je u pitanju mlada radna snaga. Ono što predstavlja dodatni problem je ilegalan red, jer, koliko ima legalnih prijavljenih radnji, toliko je i ilegalnih.
“Naročito se nedostatak majstora osjeća u svim građevinskim djelatnostima osjeća – armirači betona… od temelja do krovne konstrukcije i tu podrazumijevamo i parketare, električare, vodoinstalatere, instalatere centralnog grijanja koji pogotovo u posljednje vrijeme nedostaju i intenzivno odlaze u inostranstvo. Ono što brine kada je Bijeljina u pitanju je to da sve prognoze govore da će nakon prestanka ove nesrećne pandemije i svih ograničenja doći do još većeg egzodusa, ne samo majstora, nego i generalno radne snage sa ovih prostora.”
Jedan od majstora u penziji, električar Nedeljko ističe da se mladi rijetko opredjeljuju da ostanu u Bijeljini kako bi se bavili bilo kojom vrstom zanatstva i on smatra da je to što imaju možda pogrešnu sliku o radu u „inostranstvu“. Mladi misle da se „tamo“ lakše dolazi do para, a ne shvataju da je „tamo“ potrebno raditi možda i više nego ovdje, naročito kada su u pitanju deficitarna zanimanja koja su i kod nas dobro plaćena.
“Majstori su otišli u inostranstvo, van zemlje… sad ih nema. Nema toliko potrebe ni da se ide u inostranstvo kada se može i ovdje zaraditi. Druga stvar, nije mi jasno zašto ta „mlađarija“ ide. Da li misle da tamo para ima u izobilju? I tamo se mora raditi i to više nego ovdje da bi se zaradilo. Ja ovdje normalno radim i normalno imam pored svoje penzije, još ponešto zaradim. Ima gužve, ja stalno imam posla, svaki dan. Čak sam obučio neke na starijim mašinama koje su bile u moje vrijeme. Sada su to već novije mašine, elektronika, pa je malo meni teže, a onda ja sad tražim pomoć. One koje sam ja obučio, sada su bolji majstori od mene, jer su mlađi i savladali su elektroniku i mnogo šta još.”
Svi sagovornici su saglasni u jednom – da je potrebno mnogo više raditi na promociji i afirmaciji zanimanja, kako bi ona postala što privlačnija za omladinu.