Mnogima se urezala u pamćenje po, možda svojoj prvoj velikoj ulozi pjevačice u filmu Balkan expres ili, dosta kasnije, po ulozi Lole Golubović u TV seriji Srećni ljudi. Stalni član pozorišta Atelje 212 postala je 1986. godine, a u svijetu filma i pozorišta je 52 godine. Glumica Tanja Bošković odiše umjetnošću, i u filmu, i u svakodnevnom životu. Svoje poštovaoce počastila je nedavno boraveći na Filmskom kampusu u Palama, u ulozi predavača. Naša koleginica Jovana Sando iskoristila je njenu posjetu Palama da porazgovaraju o kultnim filmovima, njenom životu i umjetnosti.
U svijetu filma je skoro cijeli svoj život a njene uloge dio su kultnih filmova stare Jugoslavije. Upravo ti filmovi uticali su na stvaranje kulture društva, o kome Tanja Bošković danas kaže da je strahovito siromašno, siromašno idejama, hrabrošću i siromašno autentičnošću, te da ona nije vođena mišlju da je politička korektnost nešto za čim treba da se povedemo.
“Ja ne mislim tako, upravo obrnuto, upravo kontra. Umjetnost traži posebnosti, istorijsku i geografsku, i traži autentičnost. Drugo, sve te mode su prolazne i efemerne, nema razloga da postoje uopšte na ovim prostorima. Ovdje bi moglo da se, kad bi se malo zakopalo, po nekom pravom autentičnom bogatstvu, po hrabrosti, po izdržljivosti, da se razlikuje od drugih. Mislite da je Paradžanovu bilo lako?! Samom sa sobom nije, filmadžije su dužne da ratuju sa sobom, da ratuju unutar svog bića i da iz toga dolaze umjetnička djela.”
Shodno tome da su ljudi i današnji stvaraoci umjetnosti bez autentičnih nota u svom životu i svakodnevici, po shvatanju Tanje Bošković, nije problem ni ukrasti, jer kad se djelo provuče kroz vaš identitet dobija sasvim novi oblik.
“Kopije su moguće i primijetne vrlo brzo, ali u filmu malo. Ne kažem da ne treba citirati, čak i krasti ali od najboljih! Provučeno kroz vaš identitet vi dobijete novi proizvod, novo specijalno djelo.”
Uprkos godinama koje prolaze, stari filmovi su i danas gledani, ali kako dolaze novije generacije sve više se zaboravlja kultura filma i filmski umjetnici koji su svojim ulogama stvorili naše poimanje filma. Da li će novije generacije promijeniti stvari i donijeti nešto novo u dimenziju filmske umjetnosti, heroina jugoslovenskog filma ne zna, ali, kako kaže, sačekaće da vidi hoće li se desiti.
“Ne znam, to ćemo vidjeti. Bog je milostiv, pošto ću ja jako dugo živjeti, i to ću vidjeti.”
Iako brak sa muškarcem nije uspio, godine koje je provela i provodi u filmu i pozorištu potvrđuju da je ona, kako ističe, udata za svoju glumačku karijeru. Platila je cijenu toga i nije joj lako, ali misli da to prolaze svi koji rade sa ljudima.
“Sve ima svoju cijenu, i puno sam platila. Nije lako, ali to prolaze svi ljudi koji na taj način uranjaju u sebe. Uostalom, i oni koji gledaju, vole, žive sa drugim ljudima. To je važno.”
Kao neko ko je svoj život posvetio umjetnosti, ono što ova velika glumica može poručiti generacijama koje će možda pratiti njene stope je da čuvaju ”svoje kosti dok ne izgore.”
”Da dobro razmisle da li mogu, da li hoće. Da budu nikad dovoljni u ovom što je privatan život, a nikad dovoljni ni tamo gdje gore.”