Zenički caffe bar Bonaparte realizuje još jednu umjetničku izložbu. Nakon izložbe Jasmina Kukavice ”Pod svjetlima (vele)grada”, izloženi su radovi mlade umjetnice Lamije Drocić s kojom smo razgovarali o slikama, inspiraciji i svijetu likovne umjetnosti.
Lamija Drocić je mlada umjetnica, čije radove možete pronaći u zeničkom caffe baru Bonaparte. Ovo je njena druga izložba, koju je dugo pripremala, a nosi naziv “U+264D”. Izložba posjeduje neki oblik feminističkog predznaka, a tema je dekonstrukcija žene i ženstvenosti. Na slikama dominira erotski naboj, a kako objašnjava autorica, baš taj naboj nas uvodi u jedan fiktivni svijet.
”Slike imaju erotske elemente, žene su gole, ali ne trebaju da se posmatraju kroz oči eroticizma, to je samo tijelo. Oblike koje ja crtam, vidim kao savršene, a to je ono što žena u ovom truštvu ”treba da bude”. To je da ima savršenu šminku, proporcije, boju kože, a onaj koji posmatra slike treba da dođe do zaključka da je to samo fikcija, a ne stvarnost“.
Lamija crta ilustracije za knjige, a svoje radove radi u digitalnom formatu. Kaže da inspiraciju crpi iz muzike, knjiga, serija i razgovora sa ljudima. Na početku stvaralačkog procesa, nema tačnu ideju i temu, nego se one kristalizuju u toku procesa.
„Uglavnom crtam bez određenog cilja, ali kad se nakupi radova pokušavam da shvatim u kojoj fazi sam tada bila, koje je bio mentalni prostor koji sam tad zauzela i šta želim da prenesem. Samim tim što to radim dokazujem da ako nešto voliš, onda je to moguće iznijeti i to može postati vidljivo. Kada postane vidljivo onda se i drugi ljudi mogu u tome pronaći.“
Virtualni svijet pruža priliku da umjetnici promovištu svoje radove. Naša sagovornica smatra da u svijetu virtuelnih platformi možete pronaći puno talentovanih umjetnika. Ipak, situacija u fizičkom prostoru je malo drugačija. Lamija kaže da su njene slike potreba za izražavanjem, a promovisanje nije u prvom planu.
„Kada prezentujete radove u ovakvim prostorima morate se malo više potruditi da bi oni došli do ljudi. Mislim da poznanstva puno pomažu, te je puno lakše prezentirati kada ljudi prepoznaju tvoj rad i kvalitet. Ja sve što radim, prije svega radim za sebe, ako se vidi onda je to super. Mislim da se trebaju stvarati prilike za umjetnike, ne samo za mlade nego i starije osobe, kojima je umjetnost luka u kojoj mogu naći svoj mir”
Umjetnost smatra jakim društvenim oružjem, međutim da bi umjetnost postala oružje u društvu, mora postojati neki vid sukoba i borbe. U svojim radovima, najviše se bavi ženom, njenim položajem u društvu, te rodnim razlikama i ženskom energijom.
„Trenutno je primjer Amerika i pokret Black lives matter, proizvod sukoba su svi ti grafiti koji se nalaze na njihovim fasadama. Kod nas nema vidljivog neprijatelja, većinom su ljudi u sjenama i iza zavjese, tako da nemamo konkretan fokus. Sve se može ismijavati, jer nema trona koji se toliko visok da se ne može potresti smjehom. Moja umjetnost se ne bavi političkim temama, a mislim da se nikada i neću baviti tim. Teme mojih radovi najčešće se vezuju za žene“.
Kroz historiju i različite društvene okolnosti i termin feminizam se mijenjao. Lamija kaže, kako se ovaj pojam danas pogrešno interpretira, te da u njemu nema želje za dominacijom i superiornošću.
„Ljudi ne znaju šta ta riječ više znači, misle da je to pokret koji želi da je žena iznad muškarca, ali to nije tako. To je borba za ravnopravnost i rad na rodnim razlikama. Što se tiče mojih radova baviću se kao i do sad prikazom žena svih rasa i ekonomskih statusa.“
Naša sagovornica naglašava da će u narednim radovima biti više nje, a to bi trebao biti spoj muzike i crtanja. Izložba je otvorena do četvrtka, odnosno 9. jula.
