Dostojanstven i samostalan život osobama s invaliditetom u Bosni i Hercegovini je uskraćen. Da bi se obezbijedila puna primjena Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, neophodan je zajednički rad sa svim nivoima vlasti. Kako ukloniti barijere?
Najveće životne poteškoće za Selmu Plančić iz Maglaja su arhitektonske barijere. Selma je studentica treće godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, a aktivno djeluje u Udruženju Informativni centar „Lotos“, Tuzla. Konvencija UN-a usvojena je prije 17 godina, u našoj zemlji ratifikovana prije 13 godina, ali pomaka je malo ili nikako. Stoga je i Selmin cilj bio upravo Pravni fakultet, kako bi joj diploma poslužila kao alat za borbu za jednake mogućnosti
„Ali ja bih rekla da je puno lakše ukloniti arhitektonske barijere, od onih barijera koje ljudi nose u glavama. Kad ljudi maknu iz glava te barijere, bit će mnogo lakše ukloniti i arhitektonske, informacijske i sve druge barijere. Imam osjećaj da ljudi doživljavaju, kad tražimo neka naša osnovna prava, kao neki luksuz. To nije luksuz. Ja imam pravo da se krećem, da radim, imam pravo da putujem, da živim.“
Diskriminacija, nedostatak zdravstvene zaštite, podrške u obrazovnom procesu, samo su neki od problema sa kojim se suočavaju, jer nije potpuna primjena Konvencije UN-a. prema riječima Adise Kišić iz Informativnog centra „Lotos“, Tuzla najveći problem je zapošljavanje.
„Kad je u pitanju zapošljavanje, suočavaju se sa bezbroj prepreka. Tu su prvenstveno predrasude poslodavaca da osoba s invaliditetom nije sposobna da doprinese svojoj zajednici.“
Iz Koalicije organizacija osoba s invaliditetom TK ističu da je u planu usvajanje nove strategije za osobe sa invaliditetom, nadajući se da će, u saradnji sa svim nivoima vlasti, konačno doći do kvalitetnih pomaka. Hazim Junuzović iz Koalicije organizacija osoba s invaliditetom TK ističe kako ih čeka mukotrpan process.
„Očekujemo jedan dugoročan, mukotrpan i krajnje naporan proces u tome. Evo vidite kakvi su odnosi u državi, sve to nama otežava naše zagovaračke pozicije i aktivnosti.“
Svi ljudi bez obzira na neka ograničenja i zdravstvena stanja zaslužuju uživati ljudska prava. Kao društvo dužni smo im pomoći u tome. Nadamo se da će u što skorije vrijeme njihova prava biti zadovoljena.