Mlada Bijeljinka Iva Janković, još od osnovne škole pokazivala je interesovanja za više životnih sfera, pa su tako i dobri rezultati kako na takmičenjima, tako i u školi dolazili spontano. Pored bijeljinske Gimnazije, koju je završila kao đak generacije, bila je uspješna i u muzičkoj školi, a, od oktobra će sjesti u klupe kao student Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu na smjeru Biomedicinsko inžinjerstvo.
Pripremila Danka Zakić, novinarka OP-a.
Mlada Iva Janković, ove godine je završila četvrti razred Gimnazije „Filip Višnjić“ u Bijeljini kao đak generacija i ističe da je to sa sobom „vuklo“ određeni trud i rad, ali da sve to na kraju uvijek daje rezultat i dodatnu želju za daljim školovanjem i obrazovanjem. Još od osnovne škole, privlačili su je različiti predmeti, pa je tako išla na takmičenja iz matematike, fizike, informatike, ali i klavira i solfeđa. Sve to se kao „normalan slijed događaja“ nastavilo i u srednjoj školi, ali i proširilo na takmičenja iz više predmeta. Kao neko ko ima širok spektar interesa, kaže da nije pogriješila izborom Gimnazije koja pruža zadovoljenje „obrazovnih apetita“ na više nivoa.
“Radne navike su nešto što Gimnaziju možda i izdvaja na neki način. S obzirom da nam predmeti ostaju takoreći iz osnovne škole, mislim da je svaki predmet nekako podjednako težak i da zbog toga imamo radnu naviku da balansiramo između tih 13 ili 14 predmeta u zavisnosti od godine. S druge strane, druge škole su više fokusirane na neke stručne predmet, pa su im neki predmeti manje bitni. Što se tiče Gimnazije, pogotovo kad upisujete opšti smjer, svi su predmeti bitni i to je prioritet prvenstveno zbog upisivanje fakulteta – da možete lakše da upišete bilo koji fakultet poslije, bilo da je to medicina, elektrotehnika ili likovna akademija. Žele da od vas naprave osobu sposobnu i za bilo koji prijemni i kasnije da fakultet završite s tim radnim navikama na neki lakši način.”
Iva je upisala Biomedicinsko inžinjerstvo na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu što podrazumijeva da je i ovog puta izabrala kombinaciju više predmeta. Biomedicinsko inžinjerstvo je multidisciplinarni smjer koji kombinuje medicinu, elektrotehniku i mašinstvo, za šta joj je motiv dala upravo Gimnazija koju je završila. Kako kaže, taj širok spektar predmeta u Gimnaziji ju je nekako navikao da sutra u isto vrijeme ima i anatomiju i računarstvo i fiziku zajedno i da joj to ne predstavlja problem u učenju, već da joj drži pažnju i daje adrenalin.
“Ja sam neko ko je puno mijenjao interesovanja. Može vam bilo ko reći, kada sam birala fakultet, gledala sam od medicine do građevine do engleskog jezika i mijenjala sam raznorazne stvari dok nisam došla do nečega što se izdvojilo lično za mene. Ja sam neko ko vjeruje da ljudi ne treba da budu tako ograničeni po tom pitanju. Jako je lijepo vidjeti kada ste vi student npr. elektrotehnike, ali ste veliki poznavatelj književnosti, pričate dosta jezika i svirate violinu ili klavir, nebitno. Sve su to stvari koje vas izdvajaju u odnosu na druge. I na mom i na drugim fakultetima biće mnogo ljudi koji su, takođe, bili đaci generacije, ali vas će izdvojiti to nešto specifično. I aktivizam čega sam bila dio, takođe je nešto što je ostavilo drugačiji utisak na mene, jer na kraju dana to bude dio vaše ličnosti i vi se osjećate bogato, jer imate priče i događaje koji stoje iza vas i ta poznanstva, jer ćete sutra možda doći u neki drugi grad i poznavaćete te ljude i neće vam biti tako neobično.”
Ova mlada djevojka objašnjava da ljudi ne mogu da shvate da je rezultat na takmičenjima nekad loš, nekad dobar, a nekada vanserijski dobar i da je to stvar uspjeha, sreće, momenta, kao i perioda u životu. Kaže da je korona, između ostalog, dosta uticala na takmičenja, rezultate, koncentraciju učenika, kao i količinu stresa. Iva se uvijek vodila osjećajem i logikom kada su u pitanju takmičenja. Kako kaže, u Gimnaziji učenici shvate da „znaju stvari i koje ne znaju da znaju“. Posebno važno za nju su stipendije koje je dobila zahvaljujući svom radu i zalaganju.
“Kada se sad okrenem, ja sam nekako išla logikom, šta god meni prija. Sam put ne treba da bude stresan, treba da vježbate. Ja sam u četvrtoj godini, recimo, išla na takmičenje iz Francuskog jezika iako ne upisujem ništa približno jezicima, ali je to nešto što mi je bilo prijatno i neobično, na šta nisam navikla i tu se pokazao lijep rezultat, veoma neočekivan. U Gimnaziji imate tu pozadinu i znate stvari koje i ne znate da znate. A stipendija koja je došla i od Fondacije Stojanović i sad od opštine su nekako stvari na kojima ste zahvalni na dva nivoa – na materijalnom, jer smo mi manja sredina, a idete u neku veću, ali i na tom nekom drugom nivou gdje neko prepoznaje vaš rad. Onda imate motivaciju da možda ponovo postignete još nešto više i tako dobijate još više.”
Iva se u razgovoru za OP osvrnula i na školovanje u doba korone, kada su časovi vršeni online putem. Ona kaže da se to nije toliko odrazilo na njenu generaciju u obrazovnom dijelu, koliko u emotivnom gledajući sve one lijepe stvari koje obilježavaju srednjoškolske dane.
“Za vrijeme korone, mislim da su učenici svake škole na neki način pretrpjeli u svom usavršavanju, pogotovo generacija prije nas koju je vrijeme korone zahvatilo pred sami prijemni i koji su izgubili dosta. Mislim da smo mi izgubili više sentimentalnih stvari poput ekskurzije, mature i generalno nekog druženja u toj četvrtoj godini koje bi trebalo biti simbolično i za pamćenje. Samo spremanje za prijemni i generalno učenje i slično, sve se to da riješiti, zato kažem, čisto sa sentimentalne strane mislim da smo osjetili da smo uskraćeni za nešto, ali mislim da smo i to na kraju dana uspjeli da nadoknadimo na neki drugi način.”
Iva na kraju razgovora još jednom ističe da je za učenike bitno da im sfere interesovanja budu što šire, ali da prvenstveno budu fokusirani prema prioritetima i da se ne izgube u raznolikostima kojima žele da se bave.
