Korupcija kao postmoderna pošast na putu obrazovanja mladih u Bosni i Hercegovini je postala neizbježna. Ponekada se ona dešava i nesvjesno, ispred očiju samih studenata, na koju sami studenti rijetko reaguju. Korupciji potpomaže i nepotizam i mito koji se vješto kriju ispred nacionalističkih stranaka koje mogu nesmetano zlouporabiti svoje pozicije u obrazovnim institucijama.
Pripremio Matija Krivošić, novinar OP-a.
Iz Centra za razvoj omladinskog aktivizma (CROA) su sproveli istraživanje u sklopu projekta „Mladi protiv korupcije – Nemoj biti najslabija karika“ kako bi ustanovili procenat percipirane korupcije na fakultetima Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Istočnom Sarajevu, govori Alma Fejzić pravna savjetnica.
Istraživanje je pokazalo da skoro dvije petine, odnosno 38% studenata smatra da postoji korupcija na fakultetu kojeg pohađaju. Istraživanje je pokazalo da kada je u pitanju Univerzitet u Sarajevu, studenti kažu da je najveći stepen korupcije na Pravnom fakultetu – 60%, na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu – 59%, i Farmaceutskom fakutletu Univerziteta u Sarajevu – 50%. Kada je u pitanju Univerzitet u Istočnnom Saraejvu, tu je Filozofki fakultet, gdje studenti u 52% kažu da postoji korupcija, na tom fakultetu, te Ekonomski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Dok 47% studenata smatra da je u korupciju uključena nekolicina zaposlenih, samo je 2% onih koji smatraju da su njome obuhvaćeni svi zaposlenici fakulteta, važno je istaći da se studneti suočavaju sa istim problemima.
Kada se radi o percipiranom prisustvu pojedinih elemenata korupcije studenti kao najčešću koruptivnu praksu prepoznaju dobivanje ocjene na osnovu rodbinskih ili priajteljskih veza kada je u pitanju Univerzitet u Sarajevu. Dok kada se radi o Univerzitetu u Istočnom Sarajevu to je također dobijanje ocjene za novac ili neku drugu naknadu.
Uz uslovljavanje izlaska na ispit kupovinom knjiga, nezasluženo brzo napredovanje u akademika koji se bave politikom te izbora sistenata, nalaze se i lična iskustva ispitanih studenata, dodaje Amela Sirovina, projekt koordinatorica.
Da bi položili ispit ili dobili pozitivnu ocjenu 37% ispitanih studenata preduzelo je određenu koruptivnu radnju, da bi obezbjedili potpis profesora ili asistenta 38% njih je učestovalo u nekim koruptivnim radnjama. Da bi upisali dodiplomski studij kao redovan student 23% ispitanih studenata na oba Univerziteta je poduzelo određenu koruptivnu radnju i da bi izašli na ispit 18% studenata.
Iako, postoji potreba za ličnom borbom protiv korupcije, bila ona anonimna ili ne, ipak postoji određeni strah od autoriteta, stoga studenti većinom odustaju, nadovezuje se Amela.
Nažalost, oko polovine studenata ispitanih, misli da nitko od studenata ne prijavljuje korupciju, a samo nešto od trećine ispitanih misli da korupciju prijavi poneko. Zašto je to tako? Znači, četiri petine ispitanika nije prijavilo slučaj korupcije sa kojim su se susreli, jer su smatrali da neće biti poduzete nikakve adekvatne aktivnosti koje bi vodile glavnom rješenju slučaja.
Brojke istraživanja pokazuje da korupcija ipak postoji, ali Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta Sarajevo, ističe za OP, kako u njegovom mandatu nije postojala niti jedna koruptivna radnja osim jedne.
Imali smo jedan slučaj gdje je jedan nastavnik prešao granicu pedagošog ponašanja prema svojoj studentici i taj slučaj je procesuiran 2017. godine i dobio je svoj epilog na Tužilaštvu i Sudu. Ne bih ga šire komentarisao jer ne znam da li je završen u konačnici, ali je odmah po saznanju bio prijavljen.
Centar za razvoj omladinskog aktivizma će tokom 2021.godine organizovati tribine i akcije uključivanja studenata u tijela koja procesuiraju korupciju jer će samo tako bitni dio akademskih proces. Još jednom ističu kako je implementacija akcionog plana integriteta jedino rješenje korupcije u akademskim institucijama.
