Današnje savremeno društvo s jedne strane tehnološki je naprednije, mnoge stvari su dostupne i na svakom uglu imamo nešto što nam olakšava život. S druge strane, empatija se izgubila, depresija i anksioznost su stanja koja sve više uzimaju maha, posebno kod mladih žena. Ipak, koliko god smo napredni u savremenom svijetu i dalje je stigma ogromna i mnogi osjete sramotu zatražiti pomoć za mentalno zdravlje. Anamaria Penava je odlučila napraviti predavanje o temi depresije i anksioznosti i pokušati podići svijest o ovom problemu.
Anksioznost i depresija su pojmovi koje često čujemo u današnje vrijeme. Ipak koliko god slušamo o njima čini se da ljudi i dalje ne znaju razlikovati ove pojmove niti prepoznate znakove upozorenja kod sebe. Ovim mentalnim stanjima najviše su pogođene žene u reproduktivnoj dobi. Sve navedeno bila je motivacija za organizaciju predavanja o temi anksioznosti i depresije koje je uradila Anamarija Penava, magistrica kineziologije.
„Upravo me rad s ljudima naučio tome da suvremeni čovjek ima problem. Kroz aktivan i intenzivan rad s ljudima uvidjela sam da se suvremeni čovjek bori s navedenim stanjima, depresijom i anksioznosti posebno žene jer su one osjetljivija populacija. Ovim projektom sam htjela učiniti nešto za osobe koje se bore s ovim problemom jer velika stigma i dalje postoji. Društvo stvara pritisak i nije jednostavno. Jednostavno sam htjela dati doprinos društvu kroz ovaj projekat da učinim pozitivan pomak za bolje sutra.“
Iako nam je dostupno danas sve i razna stručna literatura pa i online savjetovanje, uglavnom ljudi teško prepoznaju i priznaju problem. Još rjeđe traže pomoć.
„Zapravo, rekla bih da svi mi prepoznamo da nismo dobro u određenim fazama života. Naravno, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da smo sigurni da znamo to za određenu bolest. Svi shvatimo da nešto nije u redu, da nije ok. Ono što je problem je što se ne traži pomoć kada su pitanju mentalna i fizička oboljenja. Naročito mentalna, jer nažalost još imamo sram reći da nešto nije u redu.“
Predavanja o temi Depresija i anksioznost održana su u Posušju i Mostaru. Jaka emocija je ono što je krasilo oba ova događaja. Cilj je i podići svijest o ovim problemima ali i podijeliti iskustva ljudi koji su smogli snage javno pričati o svom iskustvu. Važno je podići svijest o mentalnom zdravlju. Najvažnije od svega je prilikom prepoznavanja prvih simptoma potražiti stručnu pomoć
„Cilj je bio probuditi emociju suvremenog društva i potaknuti ljude da se isplaču jer je puno lakše kada se ljudi isplaču i kad poslušaju stručna iskustva. I kada se desi trenutak da neko ko se bori s depresijom izađe i kaže ‘ja sam taj i taj i imam problem s depresijom i izborio sam se.’ Iz iskustva ovog predavanja mogu reći da su mi ljudi pisali poruke da je predavanje Joze Kolobarića, profesora koji se već deset godina bori s depresijom, bilo glavni adut jer je podijelio svoje iskustvo i poslao snažnu poruku da izlaz postoji. Samo ga treba potražiti i potražiti pomoć. Mnogi su se ohrabrili nakon predavanja i potražili stručnu pomoć. Pri prepoznavanju prvih simptoma odmah je preporučljivo javiti se stručnom licu. Već kada vidite da gubite interes za hobije, obitelj, posao već se lagano pali alarm i potrebno se javiti stručnom licu i ako osjetite i najmanje napade panike i tjeskobe jer nekada i naizgled mala tjeskoba može dovesti do velikih problema.”
Stigma je veliki problem koji tišti bh. društvo. A kada su u pitanju problemi u vezi sa mentalnim stanjima onda je stigma zaista nešto što vas vodi u pakao. Istraživanja pokazuju da samo 30 do 40 % ljudi se liječi od depresije a ostali i ne znaju da imaju problem.
„Stigma je strašno velika i evo jedan od velikih ciljeva ovih predavanja je bilo skinuti stigmu s ramena onih koji boluju. Naročito je izraženo u manjim mjestima gdje se ljudi poznaju i gdje se plaše da će ih društvo spriječiti u nekim stvarima. Poznato je da u ranijem životnom dobu bilo je mišljenje da ako nečiji roditelj ima problem s mentalnim zdravljem reći će ‘odmakni se’. Ali istina je da sutra i on može imati slične probleme. Stigma je velika i zato je važno raditi ovakve projekte da svi ljudi koji imaju i neke mentalne probleme budu ravnopravni članovi društva i ne smije ih se diskriminirati. Ovakvi projekti su potrebni da se ljudi educiraju. Moramo imati više razumijevanja ali smo u brzini savremenog života izgubili empatiju i saosjećanje i moramo to probuditi. Moramo malo stati, usporiti, i pomnije birati svoje riječi. Jer je nekad ružna riječ okidač da se napravi nešto loše. Svjedoci smo velikog broja samoubojstava. Ne mogu tvrditi da će ovaj projekat iskorijeniti depresiju savremenog društva ali će učiniti pomak.“
Bolest nije sramota, određeno mentalno stanje nije sramota. Sramota je da smo svjedoci samoubistava, da ne primjećujemo da ljudima oko nas treba pomoć. Moramo podići svijest o problemu mentalnog zdravlja. Ako neko odluči progovoriti javno o svom problemu trebamo mu pomoći i dati vjetar u leđa da nađe lijek a ne diskriminirati ga.