U novom izdanju filmskog žurnala Blitz Screen osvrnut ćemo se na film “Capone” redatelja Josh Tranka kao i na “Oprostite, mimoišli smo se”, novo ostvarenje legendarnog britanskog redatelja Kena Loacha.
Dobrodošli!
Autor teksta: Mario Radišić
Redatelj Josh Trank je 2012. godine nakon senzacionalnog uspjeha svog debitantskog filma “Hronike” praktično preko noći proglašen novim hollywoodskim wunderkindom, uz pretenciozne prognoze da ga čeka karijera poput Quentina Tarantina ili Davida Finchera. Naravno, pokazat će se da su takve prognoze bile više nego neutemeljene. Njegov naredni projekt “Fantastična četvorka”, ogromni finansijski i kritičarski promašaj, bacit će Trankovu karijeru u neizvjesnu stagnaciju. Činjenica da se redatelj distancirao od “Fantastične četvorke”, optužujući Marvelove čelnike da su svojim miješanjem i intervencijama uništile film, ostavljala je malo nade da ćemo pravi Trankov talent ipak viidjeti u budućnosti. Takve nade u potpunosti je srušio svojim novim ostvarenjem, ambicioznim i nekoliko godina pripremanim projektom “Capone”, projektom za koji je napisao i scenarij i nad kojim je ovaj put imao priličnu kreativnu kontrolu. Trankov “Capone” nažalost je ozbiljan pokazatelj velikog nesklada između autorove pretencioznosti i čini se potpunog nedostatka talenta kojim bi se autorski pečat ostvario. Ujedno, riječ je o jednom od najgorih ostvarenja viđenih u ovoj filmski siromašnoj, pandemijskoj sezoni.
Legendarni britanski redatelj Ken Loach najveći dio svoje, više od pola vijeka dugog filmske karijere, posvetio je borbi za takozvanog “malog čovjeka”, za potlačene i za radničku klasu svoje zemlje. Zbog toga se s pravom može smatrati najvećim živućim majstorom socijalnog filma. Osamdesetogodišnji redatelj takvih klasika kao što su “Kes” ili “Zovem se Joe”, čini se da je posljednjih godina otkrio novu skoro mladenačku stvaralačku energiju a njegova angažiranost se doima nikada snažnija. 2016. godine sa svojim filmom “Ja, Daniel Blake”, Loach osvaja svoju drugu cannesku Zlatnu palmu za najbolji film. Dramska neposrednost tog ostvarenja, njegova povezanost sa aktuelnim trenutkom u vremenu, brzo će se proširiti dalje od pukog osvajanja nagrade. Priča o stolaru iz New Castla koji se zaglavi u pukotinama nesređenog britanskog sistema socijalne skrbi, pokazat će se da je predvidjela dolazak Brexita kao i pobjedu Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. A u Engleskoj, “Ja, Daniel Blake” bio je jedan od rijetkih filmova koji su postali dio javnih debata, uključujući Parlament. Sa svojim novim djelom “Oprostite, mimoišli smo se”, Loach pokazuje da nema nikakvu namjeru posustajati u razotkrivanju mračnih i sivih zona modernog britanskog društvenog ustroja. Ponovo sarađujući sa svojim dugogodišnjim saradnikom, scenaristom Paulom Lavertyjem, on još jednom iznosi na površinu vitalna sporna pitanja o čijim posljedicama se inače jako govori.
