Predstava „Umjetnik u gladovanju“ slavi svoju godišnjicu. Ova autorska predstava je svojevrsni razgovor grupe mladih ljudi punih života i želje za radom, za pričom s mrtvim autorom koji odbija da učestvuje u dijalogu.
Predstava je, kako za OP kaže režiser predstave Alen Šimić, originalna prvenstveno po mjestu izvođenja a to je prostor stolarije Narodnog pozorišta nazvan Stolaboratorija. To je i tajna zašto ljudi toliko vole da je gledaju.
„Mislim da sam često dobio pitanje kakav je odziv ljudi. Pa upravo je odziv ljudi koji dolaze u pozorište najveća odlika ove predstave. Prije svega kad je riječ o lokaciji radilo se o stolariji. Kroz probe smo na jedan drugačiji način odlučili raditi i uočiti ono što nam smeta i šta bismo rekli sa scene da možemo i to nam je bila namjera i osnovna polazna tačka. Ono što je bilo iskreno to je i ostalo. Što nije, izbačeno je.“
Režiser predstavu „Umjetnik u gladovanju“ opisuje tako da jasno stavlja do znanja da nije riječ o nekom aktivizmu ili političkom teatru. Smatra da je u današnje vrijeme jako teško mladim umjetnicima jer nemaju dovoljno prilika. On je u ovoj predstavi odlučio upravo to – dati priliku mladim glumcima.
„Mladi nemaju priliku nikako. Nisu u prilici ni iz ljubavi da rade. To se ne odnosi samo na redatelje nego na većinu mladih. Isto tako malo mi je nezahvalno da se opisujem kao neko ko je dao priliku mladim ljudima. Oni su bili najbolji na kastingu i zaslužili su to. Bilo je još dobrih kandidata ali budžet je dozvoljavao samo šest.“
Zajedničko svim umjetnicima jeste da im je proces nastanka umjetničkog djela zapravo najizazovniji ali najzanimljiviji.
„Istakao bih i ostale kolege i kolegice koje su radili na predstavi. Prije svega Enu Krtalić koreografa, Benjamin Hasić dramaturg, Sabinu Trnka kao kostimografa-scenografa. To je bio jedan timski rad. Bez pretjeranih smetnji s vanjske strane. Jer ako su neke dnevne političke teme koje jednostavno ne možete preskočiti, pričamo o tome iako nema veze ni s čim. To je distrakcija.“
Prostor stolarije dao je dodatnu auru predstavi. Poslužio je kao i određena demistifikacija pozorišta kao institucije. Publika percipira pozorište kao neku svečanu priliku. Kroz Stolaboratoriju fokus je na sadržaju onoga što je na sceni i to je neki alternativni prostor za novu publiku.
„S ovom predstavom donekle smo stvorili novu publiku. Bile su dvije predstave koje su izvedene tamo. Ono što znam da je pokušano da se napravi alternativna scena za predstave koje su drugačije, samim tim i publika je drugačija. Bile su Hasanaginice po uzoru na originalnu Hasanaginicu. Iskreno se nadam da se mladima sviđa što vide. Jer to su generacije odrasle u drugom sistemu i drugim svjetonazorima. Nadam se da im nismo dosadni.“
Dramska predstava „Umjetnik u gladovanju“ Narodnog pozorišta Sarajevo je i nagrađivana. Iako prema riječima režisera to nikad nije prvenstveni cilj.
„Na festivalu u Čortanovcima nagrađena je za najbolju predstavu. Gostovala je i na festivalu u Subotici. To je ono što se izdvaja i nije isključeno da neće još negdje ići. Previše je bitno da predstava preživi. Najbitnije je da preživi lokalno pa onda da ide dalje. Svaki prelazak preko granice je malo čudo.“
Alenu želimo puno sreće i uspjeha u budućnosti. Nadamo se da će režirati još mnogo dobrih predstava ali i omogućiti mladim glumcima da naprave svoje prve glumačke korake. Sve to će ojačati kulturnu scenu Bosne i Hercegovine.