U novoj sportskoj priči koju nam donosi Fuad Vojniković, razgovarali smo sa Lejlom Tanović, najboljom bh. biciklistkinjom, ujedno i magistricom prava. Razgovarali su o brdskom biciklizmu, njenom putu do titula, budućim planovima i situaciji u kojoj se nalazi biciklizam u BiH.
Lejla Tanović, prva je bh. biciklistkinja sa profesionalnim ugovorom za profesionalni biciklistički tim. Ova 77. biciklistkinja svijeta čak je 13 puta bila državna, a četiri puta balkanska prvakinja. Svoj put u biciklizmu započela je 2009. godine, tada u još težim uslovima nego danas.
„Biciklizmom sam se počela baviti s 15 godina, dosta kasno, najviše zato što sam htjela obilaziti planine oko Sarajeva. Ubrzo sam se učlanila u Klub brdskog biciklizma „Puls“ iz Vogošće, gdje upoznala sam trenera Amara Njemčevića. Zajedno smo već nakon godinu dana treninga osvojili prvo mjesto na utrci u Sarajevu, a već nakon dvije godine i državno prvenstvo u Bosni i Hercegovini.“
Prvenstva i takmičenja bila su otkazana zbog koronavirusa. Lejla je pauzu iskoristila za treniranje. Nakon dopuštenja za održavanje regionalnih turnira, pobijedila je na UCI C1 utrci u Srbiji. Pet mjeseci pauze, nije je spriječilo da obori rekord i postane državna prvakinja na takmičenjima u kružnoj disciplini i disciplini sa usponom, održanim u Bihaću. Kao šlag na tortu, bila je pobjednica na takmičenju XCM Herzegovina, gdje je postala državna prvakinja u biciklističkom maratonu.
„Ja bih rekla da smo mi sportisti iz Bosne i Hercegovine navikli da imamo manje takmičenja nego ostali. Također, navikli smo i na to, da jedan duži period treniramo i da smo u neizvjesnosti zbog finansijskih poteškoća kojih imamo uvijek na početku karijere. Mene je ovo zaista podsjetilo na početke moje karijere i ja sam jednostavno nastavila da treniram, tamo gdje sam mislila da ću nastaviti sa takmičenjima. Imala sam više vremena da sa svojim radim na nekim mojim slabostima, tako da sam ovo vrijeme iskoristila i zaista osjećam da sam mnogo napredovala ove sezone.“
Karantin i manje putovanja za vrijeme koronavirusa, potakao je Sarajlije da više voze bicikl. Prirodni potencijal je tu, ali izgrađene staze za bicikl i ostala infrastruktura baš i nisu. Biciklizam većina vidi kao način transporta ili rekreacije, a skoro nikako kao stvaran i ozbiljan sport. Bolje upoznavanje mladih sa svim takmičenjima, kao i predjelima BiH kroz koje utrke prolaze, definitivno bi dovelo do omasovljavanja ovog sporta.
„Vjerujem da se ovaj sport zaista može omasoviti, pogotovo u vrijeme pandemije. Povećan je broj ljudi koji su zaista zainteresirani za rekreativni biciklizam, ali i takmičarski. Vjerujem da je ljudima samo potrebno prikazati ljepote Bosne i Hercegovine i upoznati ih sa sistemom takmičenja u BiH, a to je Premier Liga BiH, koja je dostupna za različite uzraste i kategorije, ali i za hobi takmičare. U Bosni i Hercegovini definitivno postoji ogromni potencijal za razvoj brdskog biciklizma. U Sarajevu pogotovo, zato što smo okruženi planinama, ali i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Nešto što bi zasigurno populariziralo ovaj sport je veća medijska pokrivenost takmičenja koje imamo, ali i veći broj samih takmičenja. Trenutno imamo četiri do pet utrka Premier Lige, tri državna prvenstva u brdskom biciklizmu i vjerujem da bi povećanje broja takmičenja jednostavno doprinijelo tome da mladi budu više privučeni da se bave ovim sportom.“
Zbog mjera koje je Europska unija uvela našoj zemlji, Lejla će teško moći nastupiti na nadolazećem takmičenju u Francuskoj. Međutim, cilj je jedan: Olimpijske Igre u Tokiju 2021. Lejla ima velike šanse da se naredne godine dokaže na smotri najboljih, pod bh. zastavom.
„Jedno od narednih takmičenja trebalo je da bude u Francuskoj, međutim zbog trenutnih mjera koje imamo, zbog pandemije, nisam sigurna hoćemo li moći da dođemo do Francuske. Ukoliko to ne bude moguće, moj naredni cilj je nastup na državnom prvenstvu u brdskom biciklizmu, zbog toga što je to jedan odličan trening za mene. Osim toga, dugoročni cilj mog trenera i mene je naravno da ispunimo normu za Olimpijske igre u Tokiju 2021. godine. Trenutno smo na dobrom putu. Norma je kolektivna, ispunjava je reprezentacija Bosne i Hercegovine, samim tim norma obuhvata još dvije biciklistkinje iz Bosne i Hercegovine. Blizu smo norme i iskoristit ćemo pauzu zbog pandemije da ostvarimo normu i odemo u Tokio.“
Sve češće susrećemo “reprezentacijske transfere”, u kojima jedan sportista, rođen u jednoj državi, odluči braniti boje druge države. Koji god sport uzeli u obzir, dugačak je niz onih koji su se sami namučili da bi napravili kakve-takve rezultate. Njihove kolege iz većine europskih zemalja imaju bolje uslove i podršku od svojih nacionalnih saveza. Najuspješniji poslijeratni sportisti, u gotovo svim slučajevima odrasli su “vani”, tamo trenirali i borili se. Uprkos svemu, nada da će biti bolje postoji.
„Moram da istaknem da je to jedna komplikovana tema. Ja ne znam nijednog sportistu koji bi rekao da je 100 posto zadovoljan. Ja imam podršku kantonalnog i federalnog ministarstva kulture i sporta i svakako da bih se bez te podrške teško uopće i bavila brdskim biciklizmom. Jasno mi je da mi imamo jedan težak i zahtjevan sistem administracije u Bosni i Hercegovini. Teško je izdvojiti sport kao jedan izolovan problem. Rekla bih da je to problem koji postoji u svim segmentima društva, pa tako i u sportu. Iskreno se nadam da ćemo ići nabolje i vjerujem da će sportisti koji ostvaruju rezultate, isticanjem ovih problema potaknuti ljude koji rade na bitnim mjestima, koji odlučuju, da obrate pažnju na sportiste i sportske klubove.“
Malo je sportista koji se osim sportskim, mogu pohvaliti svojim akademskim uspjesima. Lejla je zahvaljujući volji, učenju i samodisciplini ostvarila i jedno i drugo. Ona je magistrica prava. I kao što su joj u biciklizmu ciljevi medalje i titule, u pravu joj je cilj položiti pravosudni ispit i postati advokat.
„Ja bih rekla da je to što sam ja studirala, uveliko i doprinijelo mome uspjehu u sportu, ali i obrnuto. Zato što sam bila fokusirana, motivirana, zato što ja zaista volim pravnu nauku, želim da se bavim i time u životu. Najprije sam se htjela baviti pravom, ali se nakon toga rodila i velika ljubav prema biciklizmu. Ja se nadam da ću jednoga dana da položim pravosudni ispiti i da postanem advokat, ali šta život nosi, to zaista ne znam. Svakako, svim mladim sportistima uvijek govorim da je obrazovanje jako bitno i da su to dvije stvari koje se mogu i trebaju raditi uporedo.“
Mnoštvo je prednosti koje ovaj sport donosi. Osim fizičkog zdravlja, spoj prirode i rekreacije sigurno pomaže u jačanju mentalnog stanja. I rekreativcu i profesionalcu potrebni su samo biciklo i zaštitna oprema.
„Mislim da je ovaj sport jako interesantan i specifičan zbog toga što se obilaze različite lokacije, upoznaju se ljepote Bosne i Hercegovine, ali i drugih država. Uvijek kada putujem na takmičenja, upoznam čitav predio na kojem se vozi takmičenje, zato što radim treninge i obično tu budem najmanje tri-četiri dana. Jako je interesantno upoznati ljude koji također provode vrijeme u prirodi. Svaki trening je drugačiji, svaki je za sebe jedinstven. Svake sedmice vidim nešto nevjerovatno i uvijek ostanem zadivljena i puna pozitivne energije kada dođem kući. Vjerujem da je ovo jedan jako dobar sport za ljude koji vole da putuju i koji su, onako, avanturističkog duha.“
Bilo bi lijepo da poput Nizozemske, BiH jednoga dana postane sinonim za biciklizam. Osim ekološkog aspekta i aspekta unapređenja zdravlja nacije, popularizacijom ovog sporta bismo dobili nove prvake i prvakinje, spremne da donesu medalje sa takmičenja širom svijeta. Svima iz fotelja, koji ne žele da pomognu sportistima kao što je Lejla, poručujemo da se „uhvate pedale“ i otpedalaju što dalje. Bolje oni, nego svi snovi iz Bosne i Hercegovine.
