Manje od 10% mladih u BiH volontira, te je među njima uvriježen pesimističan stav o ovoj aktivnosti. Priča o Melisi Grahić ipak pokazuje da je volontiranje, iako neplaćeno, itekako isplativo.

Volontiranje sa sobom donosi brojne benefite, od sticanja radne navike do upoznavanja novih ljudi i putovanja. Volontirati, najkraće kazano, znači služiti društvu, odnosno ”darivati” vlastito slobodno vrijeme za realizaciju društveno korisnih aktivnosti. S druge strane u javnom bh diskursu sve se češće čuju pesimistične poruke o volontiranju. Česte su opaske da je to isključivo rad za džaba, a vjerovatno tu i leži odgovor zašto mladi tako malo volontiraju u Bosni i Hercegovini.

Da volontiranje ipak nije rad za džaba, uvjerila se Melisa Grahić, dugogodišnja volonterka brojnih orgnizacija, koja je zahvaljujući volonterskom radu prvo spoznala ono čime se voli baviti, a zatim se u tom polju uspješno zaposlila. Trenutno radi kao starateljica za djecu koja su u pokretu za Save the Children u kooperaciji sa UNICEF-om i Centrom za socijalni rad.

Melisa je prije ovog posla radila edukacije sa roditeljima, tačnije sa samohranim majkama. Rad sa ljudima je odavno njena preokupacija, a san joj je postati psihoterapeutkinja. Ipak, svjesna je odgovornosti svog posla i smatra da je bilo koji posao koji se ne radi dobrovoljno i sa ljubavlju težak i zahtjevan.

Kao jedan od najvažnijih benefita volontiranja Melisa ističe znanje i iskustvo koje je stekla, posebno u oblasti komunikacije sa ljudima. Zahvaljujući tome uspjela je prevazići strah od javnog nastupa, te razgovora i upoznavanja sa novim ljudima, a kako ističe, upoznavajući druge upoznajemo sami sebe:

Upoznajući druge ljude i drugačije situacije imate priliku vidjeti sebe u kompleksnosti života i time širite nametnute granice. Jedan od načina sticanja kvaliteta jeste da shvatite da izgrađivanjem vrijednosti sebe, vi kao pojedinac dajete kao primjer lokalnoj zajednici i dobrovoljni rad vas podsjeća na prvobitnu poruku humanizma, najkraće rečeno, razvijate svekolike umne sposobnosti.

S druge strane volontiranje pomaže i lakšem zaposlenju u budućnosti. Pored stečenog znanja, vještina i iskustva, te mreže poznanstava, volonterski rad uvijek predstavlja značajan dio biografije, a budućem poslodavcu daje jasan pokazatelj kako se radi o vrijednom, pouzdanom i posvećenom kandidatu za posao. Mogućnosti za volontiranje u BiH su velike jer postoji više od dvije hiljada nevladinih organizacija. Iako ovaj podatak ne oslikava kvalitet nevladinog sektora u našem društvu, on može poslužiti kao poruka mladima da među ovim brojnim organizacijama sigurno ima i neka po njihovoj mjeri. No, uprkos tome i dalje je broj mladih koji volontiraju nedovoljan. O razlozima poražavajućih brojki kada je volontiranje mladih u pitanju Melisa kaže:

Jako je nezahvalno govoriti zašto mladi malo volontiraju. U nekom generalnom pogledu jeste zbog većine koja do zaposlenja dolazi putem rodbinskih veza, a mladi koji odustaju čak i od volontiranja, zaboravljaju da su oni oni dio sistema, koji taj sistem treba da mijenjaju jer u njemu žive. Mi se stalno vrtimo u krug bez ideja, kritičkog mišljenja i razvijanja svoje autentičnosti.

Razvoj ideja i njihova implementacija treba da bude ključ koji će otvoriti vrata prosperitetu ove zemlje. Melisa Grahić na osnovu stečenog iskustva vjeruje da volontiranje može biti zdrav temelj razvoja i napretka mladih, iako i na ovom putu nerijetko ima razočarenja. Kompetencije stečene volontiranjem neko će sigurno znati cijeniti zaključuje naša sagovornica.