Master fizičkog vaspitanja, Aleksandar Boroja, u jednom momentu je shvatio da treba da “preuzme stvar u svoje ruke” i da sam počne da organizuje svoj posao, koji će biti potkrijepljen ljubavlju prema sportu i djeci. Zbog toga, prije pet godina, zajedno sa suprugom, otvorio je Klub korektivne gimnastike u Bijeljini, kako bi pomogao djeci da se na vrijeme okrenu zdravim životnim navikama i sport prihvate kao sastavni dio svog života.
Kada čovjek shvati šta znači da “iskoristi svoj dan” u pravom smislu te riječi, onda će sigurno dati prave životne rezultate i shvatiti šta očekuje od sebe i života. Upravo tim se vodi Aleksandar Boroja, master fizičkog vaspitanja koji u svom Klubu korektivne gimnastike, svoje vrijeme prvenstveno posvećuje djeci i najmlađima, a onda i starijima koji su poželjeli da se posvete sebi i svom tijelu, kao i fizičkom zdravlju.
“Družim se i sa ljudima koji vježbaju, ali i sa onima koji ne vježbaju. Ova prva kategorija su moje kolege i ljudi koji su u sportu. Nažalost, u manjini su. Druga kategorija ljudi koji ne vježbaju – treba im dati zdrav primjer i uputiti ih šta se dešava ako nastave sa takvim životom, počevši od nezdrave ishrane, neadekvatne ili nedovoljne fizičke aktivnosti (hipokinezija)… Hipokinezija nije vaš prijatelj, ona će vam narušiti zdravlje postepeno i malo po malo vi ćete početi sa lošim držanjem, nećete voditi računa, konzumiraćete hranu koja nije zdrava, nećete imati dovoljno kretanja i vaše zdravlje će biti narušeno malo po malo.
Boroja je shvatio da je blistav um i moćno tijelo dobitna kombinacija. Zbog toga, zajedno sa suprugom diplomiranim psihologom, radi i sa najmlađima, kako bi dali svoj doprinos u očuvanju njihovog zdravlja.
“Već je oko deset godina kako radim ovaj posao i u struci sam, zaposlen sam i u par vrtića gdje radim sa dječicom razvojnu gimnastiku… Roditelji nemaju dovoljno vremena, dovoljno novca, nemamo dovoljno “opravdanih razloga” zašto se naše dijete ne uključuje u rad. Najveći problem je po meni što se djeca ne podvrgavaju redovnim kontrolama. Roditelj je tu stub porodice i on treba prvi da prepozna šta nije u redu kod djeteta. Rana intervencija mislim da je ključ i rješenje za sve.”
Aleksandar poručuje roditeljima da je potrebno shvatiti da se sa fizičkim aktivnostima, igrom i druženjem treba početi od najranijeg djetinjstva kako bismo očuvali svoje zdravlje
“Svaki čovjek treba da radi na sebi iz dana u dan. Počećemo od djece. Dijete je samo dijete i ono neke stvari ne poznaje koliko sam roditelj. Roditelj je stub i on treba da pronađe adekvatan način kako da motiviše svoje dijete, da radi sa njim iz dana u dan, da ga usmjeri na sport, jer znamo šta je sport i zdravo odrastanje, zdravo djetinjstvo. Uvijek govorim svojim kolegama kada idemo na edukacije – nismo imali puno toga, računare, kompjutere, ali smo se znali popeti na drvo, a sada, to rijetko koje dijete zna. Rad na sebi je da se djeca motivišu, da se uključe u sport, da se ukaže šta valja, a šta ne, počevši od nas i mi kao tim, zajedništvo, stručnjaci u svom poslu za sport, roditelji i dijete. Mi smo trio koji mora da bude uvezan i da non-stop komuniciramo jedni sa drugima, jer samo tako možemo uspjeti u ovome svemu.”
Boroja se vodi citatom koji često upotrebljava, a to je – Sa djecom treba raditi sa osmijehom, a sa odraslima pronaći put do njihovog osmijeha.
