Srednja škola Kupres, koju pohađa 118 učenika – među kojima je i šesnaestogodišnji Haris Mešan, rođen sa znatnim oštećenjem sluha i govora – prva je u Bosni i Hercegovini uvela znakovni jezik.
Nastava znakovnog jezika organizovana je od drugog polugodišta, dva puta sedmično. Ovu nastavu uz Harisa, njegovu majku i najboljeg prijatelja, pohađaju i njegovi profesori, kako bi se lakše sporazumijevali i bili mu podrška. Školski sati znakovnog jezika put su približavanja Harisovog svijeta tišine. Ovo je i put kojim će mu se olakšati svakodnevica. Antonija Čolić, Harisova asistentica u nastavi kaže kako on uspješno pamti sve što mu se objasni.
„Na temelju slika – on gleda i vrlo dobro pamti što mu se pokaže i objasni.“
Njegove profesorice Josipa i Ljubica Lozančić tražile su način kako mu olakšati školovanje, te nakon što su vidjele prilog na televiziji o jednom razredu koji je naučio znakovni jezik, pokrenule su inicijativu za njegovo uvođenje u nastavu. Ljubica Lozančić, profesorica u Srednjoj školi Kupres objašnjava kako je sve krenulo.
„Na jednom satu tehničke mehanike vidjela sam da Haris može puno više i obratila sam se našoj ravnateljici i tako se dogodilo da sad imamo nastavu znakovnog jezika.“
Profesorica Josipa Lozančić dodatno objašnjava ciljeve inicijative.
„Bio nam je cilj da Haris bar u neku ruku uspije ono što može, a nekako smo bili inspirirani i odlučili da i mi naučimo znakovni jezik“.
Njihovu inicijativu podržao je prvi čovjek općine, Centar za socijalni rad, nadležno ministarstvo i direktorica Biljana Dumačić, koja ne propušta nastavu znakovnog jezika te ističe da nije lako ali da vrijedi.
„Svakako je teško, međutim, vrijedi, kada vidite Harisa kako je on nasmijan i kada vidi kako se mi svi trudimo. Ali njemu najviše znači kad njegov prijatelj iz razreda Nedo dođe i sjedne kraj njega i oni zajedno uče i to je ono što nas posebno veseli“.
A Nedeljko Šarić je tu radi svog prijatelja kako kaže, da mu pruži podršku.
“Tu sam radi svog prijatelja jer je ovo njemu najvažnije za njegov život.”
Jer škola i jeste tu da pruži podršku svakom djetetu da bi učilo u skladu sa svojim mogućnostima, kaže nadležna ministrica nauke, prosvjete, kulture i sporta K10 Gordana Nakić, ne krijući zadovoljstvo nastavom kojoj je prisustvovala.
„Postoji li u zakonu znakovni jezik? Postoji. Ne mora pisati izričito znakovni jezik, naša dužnost je osigurati svakom djetetu adekvatan oblik školovanja.“
Svi sudionici ističu da im je najveća nagrada Harisov i osmijeh njegove mame Samire Mešan. Mama je posebno sretna te ističe zadovoljstvo zbog pružene prilike.
„Presretna sam stvarno sam presretna i zahvaljujem se svima ovdje. Kao škola pružili su mi nešto veliko.“
Radost ne krije ni profesor Ibrahim Ćorić Baja, inače autor prvog priručnika znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini.
„I ovaj znakovni jezik je maternji jezik.“
Haris i njegova majka su sve do početka ove nastave komunicirali otežano, nekim samo sebi razumljivim jezikom. A danas već razgovaraju. Učenjem znakovnog jezika u ovoj školi polako se briše granica između svijeta tišine i onog koji to nije. A s ljudima kojima je čovjek na prvom mjestu lakše je ne samo učenje nego i život.
