Semir Krnjić, je mladi konobar i pisac iz Travnika sa zanimljivim izborom zanimanja. U vremenu kada „knjiga nije u modi“ pozitivno je čuti da ima neko ko još cijeni knjige pri tom ih i piše kao i romane i pjesme. Knjiga „Majčine riječi“ peta je knjiga koju je Semir objavio. Autor je više stotina pjesama i dobitnik nekoliko nagrada. Pojavljuje se u koautorskim zbirkama poezije i proze. Njegov je rad odavno prepoznat na društvenim mrežama i u javnosti.
„Ljubav je pokretač svega i kad ima ljubavi i želje sve se može uskladiti. Život je dat i treba ga iskoristiti na najbolji mogući način. Šta znači živjeti nego ostaviti trag. Imam dar i trudim se taj dar ostvariti na najbolji mogući način. Ja sam nekad kao dječak bio bolestan i doktori su govorili neka čita i, hvala bogu, nije strašno bilo. Čitao sam novine kad sam bio četvrti, peti razred i tad se rodila ljubav prema knjigama. I danas više volim uzeti knjigu nego pdf ili bilo šta drugo. U školi sam imao prijatelja koji mi je bio inspiracija, tačnije njegova ljubav prema jednoj djevojčici i tada sam napisao pjesmu. Kasnije je sve krenulo i na kraju četvrtog razreda srednje sam napisao roman želja.“
Ovim riječima Semir započinje opisivati svoja zanimanja, čija je posljednja knjiga „Majčine riječi“ doživjela vrlo pozitivan prijem kod čitalaca. Kako kaže, prepuna je majčine ljubavi i savjeta. Motiviše čitaoce da budu plemenitiji, ljubazniji i obazriviji prema porodici.
„Postoje trenuci u životu koji nas nauče važne lekcije ali nažalost niko to prije ne shvati. Svi to shvatimo kad smo u iskušenju. Nažalost živimo u vremenu gdje se samo gleda materijalno a dušu zapostavljamo. A kada izgubimo bližnje shvatimo tek neke stvari koje smo propustili. Trudim se pisati o stvarima koje smo zapostavili. Život je prolazan i mnoge stvari olako zapostavimo. Uloga majke, roditelja, prijatelja je bitna.“
Iako su reakcije okoline uglavnom bile pozitivne a rijetke su bile negativne Semir se puno ne osvrće na to šta će okolina reći. On piše iz ljubavi a već ima i svoju publiku koja ga podržava.
„Na prvi dojam prvo je bilo čudno otkud njega. Kasnije se neko našali, neko podržava neko s nasmije. Ja sam slušao svoj unutarnji glas i imam svoj put koji relizujem nisam slušao šta mi ko govori. Mada nije bilo puno negativnih stvari. Većinom sam slušao bravo svaka čast, samo naprijed. Sve češće se družim s mladim ljudima gdje im nije čudno da subotu provedu čitajući a ne u nargila baru, da kupuju knjige to je čudo ali polako budi se. Mislim da kultura uvijek živi pogotovo u Travniku. Uvijek je to bio grad knjiga a ima i poznatih imena poput Nure Bazdur Hubijar, Ive Andrića. Knjiga će uvijek živjeti nekad manje nekad više.“
Iako je dobitnik mnogih nagrada one mu nisu prvenstveni motiv. Kako kaže lijepo je krunisati svoj rad no to nije nešto što je u njegovom fokusu rada.
„Neki rezultat, neko priznanje je dobro. Ali jednostavno kad pišem novu knjigu a evo već imam spremne dvije knjige, ne razmišljam kako će proći, hoće li biti priznata i dobiti nagradu. Onda ne bih imao fokus kad pišem. Kad pišem kao da će cijeli svijet vidjeti. Nagrada je pečat uspješnosti. Na početku mi je najdraže bilo kad bi neko rekao da je pročitao moju knjigu. Danas kako imam prostor u medijima sad je sve šire veće u svakom gradu me neko prepozna. A najveća nagrada mi je zadovoljstvo da učinim nešto dobro.“
Posebno je zanimljivo kako je u vrijeme pandemije uveseljavao svoje goste. Pisao im je poruke motivacije, svoje misli ali ponekad i vic.
„U vrijeme pandemije vidio sam da je osmijeha sve manje. I prije je bilo da su ljudi zatvoreni. Otuđili smo se mi i prije pandemije. Želio sam izmamiti osmijehe i u restoranu gdje sam radio umjesto ponude dana bi pisao svoje misli ili pozitivne poruke a često i neki vic. Ljudi su se smijali i drago mi bude kad iz šanka gledam kako se neko smije. Posebna je čar izmamiti nekome osmijeh. Mislim da svi trebamo biti podrška jedni drugima i mamiti osmijehe. Moramo osjećati jedni druge. Osjećam zadnjih godinu dan jedno posebno poštovanje kao da me ne gledaju kao običnog konobara već s posebnom dozom poštovanja.“
Semiru želimo mnogo sreće, uspjeha i napisanih djela. Ovakvi mladi ljudi su potrebni BiH. Da unapređuju zemlju na svoj način i odluče svoju budućnost graditi upravo ovdje.