Vršnjačko nasilje u vaspitno-obrazovnim ustanovama


Institucija Ombudsmana za djecu Republike Srpske, u saradnji sa Institutom za razvoj mladih i zajednice „Perpetuum mobile“, organizovala je u Bijeljini Okrugli sto o temi „Vršnjačko nasilje u vaspitno-obrazovnim ustanovama“.

Na Okruglom stolu prezentovani su rezultati istraživanja posebnih izvještaja Institucije Ombudsmana za djecu: “Vršnjačko nasilje u vaspitno-obrazovnim ustanovama“ i „Uloga i značaj stručnih službi u školama u zaštiti mentalnog zdravlja djece“,kao i rezultati istraživanja „Perpetuum mobile“ o temi „Uspješnost rada na prevenciji nasilja kroz Program Y“. Zamjenik Ombudsmana za djecu Republike Srpske, Jovanka Vuković ističe da su istraživanja pokazala da se djeca najčešće obraćaju stručnim timovima u školama zbog depresije, anksioznosti, povučenosti i problema vršnjačkog nasilja, a kao najveći problem vide omalovažavanje, depresiju i vršnjačko nasilje.

“Problem u radu, što se pokazalo kroz prasku stručnih timova, je pitanje koliko su prepoznatljivi stručni timovi u školama, jer najčešće ih prepoznaju, pogotovo u osnovnim školama, u smislu, ako nisi dobar, ići ćeš kod pedagoga. Neophodno je jačanje stručnih timova u školama, njihovog broja i kontinuirane edukacije, ali i da se tačno zna kakva je njihova uloga u školama.”

Zamjenik Ombudsmana za djecu Republike Srpske, Andrea Stanković kaže da su istraživanjem htjeli da čuju glas djece o vršnjačkom nasilju i da se pokazalo da djeca znaju dosta o vrstama nasilja, ali ne znaju o tome kako postupati kada se desi.

“Iz tog razloga, davali smo im određene situacije kako bi oni naučili da reaguju, da, kada se desi nasilje, najvažnije je da se ne okrene glava, da se reaguje na nasilje, da se prijavi i da se pokaže jasan stav cijelog društva prema nultoj toleranciji za nasilje.”

Srđan Ostojić, izvršni direktor Instituta „Perpetum mobile“ iz Banjaluke ističe je da je zaštita djece u školama prioritet, te da je neophodna nulta tolerancija na nasilje. Ipak, prema podacima istraživanja, došlo se do podataka koji ukazuju da mladi danas nisu svjesni šta je nasilje.

“Flagrantan je i zastrašujući je podatak da 20 odsto djevojaka i 40 odsto mladića ne smatra da je jedan šamar oblik nasilja prema svom partneru, što pokazuje da njihova percepcija nasilja nije izražena, a nasilje je intenzivirano tamo gdje su i mladi, najčešće u školama i u virtuelnom prostoru. Porodica je osnov iz kojeg dolazi primaran odgoj djece i njihov odnos prema drugima.”

Okruglom stolu prisustvovali su i učenici srednjih škola, među kojima je bila učenica koja je prijavila nasilje. Iz sopstvenog iskustva, Valentina Stanković iz Srednje stručne škole u Janji, kaže da je prijaviti nasilje, isto što i trpiti ga, jer i nakon prijavljivanja, nastupaju posljedice.

“Svaki dan sam trpila provokacija i sve što ide u sklopu adolescenata koji još nisu dovoljno zreli da se bave temama koje su veoma važne i koje mogu da ostave doživotne posljedice na nekoga, jer nemaju sva djeca isti mentalni sklop. Važno je zaštiti osobu koja trpi nasilje, ali i onu osobu koja je prijavila nasilje, jer i ona trpi posljedice. Kada sam prijavila nasilje, od uprave škole i profesora nisam dobila podršku, sve se guralo pod tepih i kvalifikovalo time da smo mi djeca… I evo, godinu dana od toga, ja i dalje trpim provokacije. Nakon svega toga, niko nije kažnjen.”

Jako je bitno edukovati djecu i mlade naučiti ih šta znači nasilje, kako ga spriječiti, kako ga riješiti, a još bitnije da ljudi na odgovornim pozicijama reaguju u skladu s tim i spriječe sve ono što je u njihovom krugu djelovanja