Širom svijeta posljednja srijeda u mjesecu februaru obilježava se kao Međunarodni dan prevencije vršnjačkog nasilja, poznatiji kao Dan ružičastih majica. Pod sloganom “Ne budi sila iza profila“ u školama u Bosni i Hercegovini obilježen Dan ružičastih majica, Međunarodni dan prevencije vršnjačkog nasilja.
Obilježavanje Međunarodnog dana prevencije vršnjačkog nasilja datira iz 2007. godine kad je kanadski dječak zbog nošenja ružičaste majice, koja je bila simbol podrške majci oboljeloj od karcinoma dojke, bio izložen vršnjačkom nasilju. U BiH ovaj Dan se obilježava od 2016. godine. Organizacija World Vision Bosne i Hercegovine u saradnji sa partnerima obilježili su Dan prevencije vršnjačkog nasilja u 34 škole u Bosni i Hercegovini i online prostoru, Nejra Baltes, World Vision Bosne i Hercegovine ističe:
„Kako bi otvorili ovaj razgovor i ovo pitanje za širi broj ljudi, organiziramo dvije pričaonice za djecu i mlade. I djeca će imati priliku da saznaju više o vršnjačkom nasilju, kome se obratiti i od koga potražiti pomoć.“
O prisustvu vršnjačkog nasilja svjedoče brojni slučajevi kako kod nas, tako i u svijetu. Zejna Šamerić samohrana je majka dječaka koji se godinama suočava sa vršnjačkim nasiljem. Zejna je slijepa, a za drugačije djetinjstvo od ostale djece, zbog invaliditeta njegove mame, prijatelji nisu imali razumijevanje. Umjesto podrške već od šeste godine počeo se suočavati sa verbalnim napadima, kasnije kako je rastao i sa fizičkim.
“Zadirkivali ga, rugali mu se, podsmijavali. To mu se događalo prvi, drugi, treći i četvrti razred osnovne škole. Onda je došao meni, imao je ozljede na licu, dječak ga je bacio na pločnik i udarao šakama. Završilo se na tome da nema svjedoka, nema kamera, da je čovjek (otac dječaka) platio neku kaznu. I to se zataškalo“.
Djeca koja su preživjela vršnjačko nasilje, kako kaže Nejra Baltes iz World Vision Bosne i Hercegovine, navode kako su posljedice brojne.
“Mi zaista uviđamo ogroman problem kada je u pitanju vršnjačko nasilje i vršnjački pritisak koji može ostaviti dalekosežne posljedice po mladu osobu koje u prvom redu izazivaju strepnju, anksioznost i bojazan kada mlada osoba treba otići u školu, trening, šetnju, provjeriti poruke na društvenim mrežama, a dugoročno izaziva depresivna stanja“.
Sociolog Srđan Vukadinović smatra da je vršnjačko nasilje ranije možda bilo i češće nego danas, ali se lakše rješavalo i bila je uključena empatija.
„Današnji vršnjaci te sukobe rješavaju ne na taj način, ne sa empatijom prema svojim prijateljima koji su došli u sukob, nego se utrkuju ko će prije da snimi i ko će prije instalirati na određene društvene mreže. I policija je zbunjena jer ne može razlučiti šta je to pravo nasilje, a šta simulirano ili fingirano nasilje koje je profitabilno danas. Najviše zbog tih projekata i nevladinih organizacija, raznoraznih seminara koji su svrha sami sebi, najviše trpe oni koji su pogođeni nasiljem.“
U Bosni i Hercegovini ne postoje zvanični statistički podaci o broju djece koja trpe vršnjačko nasilje. Ovim istraživanjima uglavnom se bavi nevladin sektor, a posljednje je urađeno prije 4 godine. Na osnovu podataka iz tog istraživanja, vidi se da je svako treće dijete žrtva nasilja u školama.