SOS Dječija sela BiH zasigurno su jedan od najplemenitijih projekata u BiH. Ove godine obilježavaju 28 godina postojanja.
SOS Dječija sela BiH su humanitarna organizacija koja brine o djeci i mladima koji su ostali bez roditeljskog staranja i pruža im šansu za sretno djetinjstvo i bolju budućnost. U SOS porodicama, sa braćom, sestrama i SOS roditeljima, djeca odrastaju u porodičnom okruženju uz roditeljsku ljubav. Jer svako dijete zaslužuje pripadati negdje, biti voljeno i sigurno, poručuje Malik Garibija, direktor ove institucije.
„Ja sam tu odnedavno, ali SOS Dječija sela postoje u BiH već 28 godina, zahvaljujući vrijednim radnicima i ljudima koji su žrtvovali svoj život. Oni su ti koji zaista zaslužuju sve pohvale do sada. SOS Dječija sela su počela djelovati u BiH 1994. godine, kao najveća organizacija u svijetu koja se brine za djecu. Prvo selo je osnovano 1994. u ratu, u Sarajevu, zatim u Gračanici, a onda širom BiH. Najvažniji program je porodični oblik smještaja koji je po mnogo čemu specifičan. Kroz taj porodični oblik smještaja je do sada prošlo 100 djece sa SOS roditeljima. U srednjoškolskom periodu djeca prelaze u kuće za mlade, gdje se malo više navikavaju na samostalniji način života, a nakon srednje u polusamostalni način života. Tu im se i dalje pruža podrška u trajanju do 3 godine ako ne studiraju, a ukoliko studiraju podršlku imaju za vrijeme fakulteta, uz još jednu dodatnu godinu. Podrška nije samo finansijska, već mnogostruka, u cilju pomoći mladima da se integrišu u društvo i osamostale.“
SOS mame u su najvažnija karika u cijelom lancu. Inače, majka je stub porodice a SOS mame su žene koje nemaju radno vrijeme. Isma Habibović jedna je od majki koja ima lijepa iskustva u radu s ovom djecom.
„U SOS selima djeca imaju sretno djetinjstvo i štitimo ih koliko god možemo. Najvažnije je da ostaje cjeloživotna veza. Većina te djece ostaje u kontaktu sa SOS porodicom, a dolaze već i SOS unučad. Dvadeset tri godine sam SOS mama. Zadovoljna sam svojom djecom i mnogo sam djece odgojila. Kao i svaka biološka mama, spremam, kuham, vodim ljekaru. U SOS selima imamo male bebe, veću djecu i srednjoškolce, koji kasnije pređu u kuće za mlade, i to samo ona djeca koja žele, dakle nije obavezno da moraju ići. Sada imam dvoje djece jer je pravilo je da pred kraj karijere SOS mame ne dobijaju drugu djecu, kako djeca ne bi imali težak period navikavanja poslije odlaska SOS mame. Sa svima sa u kontaktu, čujemo se i vidimo, posjećujem i ja njih i oni mene. Dovedu mi momke i djevojke, imamo udatih, ima unučadi – tako da sve je super!“
Važno je napomenuti da je ovo jedan plemeniti poziv koji se mora raditi s puno ljubavi, posebno ističe Garibija.
„Ovaj poziv je sigurno generalno jako težak jer traži ličnu investiciju a najteže je SOS majkama i zaslužuju sve poštovanje. Istovremeno, to je posao koji se nagrađuje dječijim osmijehom. Imamo izazove kao i svako ko i radi i djeluje. Pored toga SOS globalno funkcioniše u jako puno zemalja. Ima zemalja u većem problemu nego BiH i tu je naša potreba da budemo samoodrživi kada se oslanjamo na svoje resurse. Tu je pomoć institucija, razne opštine, kantoni, ali i SOS kuma i kumova i brojnih kompanija koji podržavaju rad. Oni su ti na osnovu koga možemo podržavati djecu. Imamo jako puno ljudi koji se odazivaju i divno je da gdje god spomenete, neko će se javiti reći ja sam kum ili kuma. Može se otići na našu stranicu i popuniti formular ili ako sretnete naše predstavnike na licu mjesta popuniti nalog u skladu sa svojim mogućnostima pridonijeti radu SOS sela. Ogroman broj ljudi i veliki broj partnera daju mali iznos cijele godine i generalno naprave jedan trajni nalog i trajno osiguravaju da traje ova briga i jedan natprosječan kvalitet za djecu.“
Svako dijete zaslužuje mir, ljubav, pažnju. Djeca u SOS selima uglavnom imaju određene traume i treba im se maksimalno pomoći. Poruka SOS mame da joj je najvažnije da njena djeca budu dobri ljudi okrenuti porodičnim vrijednostima. Nadamo se da će se što više ljudi uključiti u pomoć radu SS sela i da će nastaviti odgajati sretne mlade ljude.