Sloboda rijekama je djelo koje je kreirala Vanja Lazić i ono predstavlja cjelinu sastavljenu od dijelova koji su prikaz ujedinjenih glasova iz različitih zajednica u Bosni i Hercegovini protiv izgradnje malih hidroelektrana . Njen rad je ujedno odraz potrebe za drugačijim odnosom prema našoj zbilji. Mural sačinjen od tristo dijelova inspirisan je borbom za očuvanje rijeka i u sebi nosi zahtjev za promjenom društva,društvenih institucija i samog sistema koji se rušilački odnosi prema prirodnim bogatstvima.
Nakon završenog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i poslovnog angažmana u nekadašnjem kinu Kriterion, koji joj je pružio priliku da stekne uvid u raznolikost borbi koja se svakodnevno odvija u našoj državi, Vanja se odlučila za mirniji život u manjoj zajednici, u okruženju prirode. Zajednica u kojoj sada živi nalazi u blizini Olova. Vanja je tu nastavila da traga za prostorima koji će joj i dalje omogućavati djelovanje usmjereno na bitne teme. Potraga za slobodarskim pričama dovela ju je do bosanskohecegovačkog blaga, naših rijeka.
Prvi susret sa borbom za rijeku je bio u ovom mjestu u kojem sada živim gdje su malu riječicu Orlju pokušali da unište izgradnjom malih hidrocentrala. Ljudi u ovoj zajednici su pet puta pružali otpor. U tom procesu borbe za rijeku uvidjela sam kako proces komuniciranja vlasti sa građanima izgleda, ko sve dolazi na javne rasprave, koliko zapravo stanovništvo ne razumije neke stvari i koliko se malo informacija dostavlja i kako u konačnici te hidrocentrale izgledaju. U razgovoru za omladinski program, Vanja dodaje-taj epitet koji im se dodjeljuje, mini, je toliko zavaravajući i umanjujući. Tu se rodio revolt u meni prema svemu tome. Na tim javnim raspravama dobila je dojam da se ne održavaju na odgovarajći način i da je potrebno da se pristupi ovoj problematici iz drugog ugla.
Priča za borbu o rijeci iz ove zajednice odvijala se dok je trajala i borba za rijeku Kruščicu. To je rijeka koju su žene složno odbranile. Prilikom borbe za očuvanje resursa njihove zajednice, bile su izložene fizičkom nasilju, ali nisu odustale. Hrabre žene Kruščice postale su simbol otpora.
Ono što je posebno zabrinjavajuće u procesima koji su usmjereni na uništavanje rijeka je ostavljanje brige za jedno od najvećeg bogatstva, lokalnom stanovništvu, koje, ako se ne organizuje, naprosto svjedoči nestajanju rijeka. Nasuprot njih stoje ljudi koji su godinama u korporativnim biznisima, koji imaju puno novca, jako puno mogućnosti i prilika i u startu su snage neuravnotežene, s druge strane mi svi do unazad dvije tri godine nismo puno ni znali,dok nam se nisu počele dešavati masovne izgradnje ovih postrojenje, dok nismo vidjeli kako to izgleda.
Vanja dodaje kako je na javnim raspravama prisutna priča da su ovi projekti dobri za lokalnu zajednicu, da su to mali projekti. Realnost je da rijeka potpuno završi u cijevima i nema vode, a nema poslova lokalnom stanovništvu, dobit je minorna. Jako rijetko se pominje utjecaj na živi svijet oko rijeke, krčenje šume da bi se napravili ovi projekti, meni se učinilo da mi pričamo o pojedinačnim slučajevima čuli smo za Kruščicu, a onda smo čini mi se izgubili interes. Važno je da se spašavanju ovih rijeka pristupi zajedno i vrlo je važno da se širem krugu ljudi objasni i pokaže kako to u stvarnosti izgleda.
U tim nastojanjima za prikazivanje stvarnih razmjera ovih projekata umjetnost je od neprocjenjivog značaja. Umjetnost tu može odigrati ulogu u svrhu informisanja. Teško je u umjetničkom obliku objasniti pravne procese, ali možeš ljudima koji se bore pomoći da dobiju saveznike, da dobiju medijski prostor i da se njihov glas čuje i mislim da je to jednako vrijedno i jednako važno. Treba uvijek odati priznanje ljudima koji pomažu u različitim poljima, pravnicima,ekonomistima, zbog toga zajednički napor kroz Koaliciju za zaštitu rijeka i postoji. Važno je da se o ovoj temi priča i u krugovima ljudi koji rijetko idu u prirodu ili kada je ova tema na dnevniku, prebace kanal.
Pokret za očuvanje naših rijeka, navodi Vanja, kao i svaki pokret ima različite glasove i različite faze. Neke stari polako sazrijevaju, što se tiče građana i što se tiče borbe na političkom polju. Nadam se da ćemo staviti potpunu tačku na sve buduće projekte koji imaju za cilj uništavanje rijeka. Nažalost, za to treba vremena. Sve je više banaka prestalo finansirati ove projekte, taj proces u kojem se zahtjeva ukidanje poticaja to je način da se prekine dotok novca. Sve do je to no risk bussiness, i dalje će se graditi. Cilj ljudi koji stoje iza ovog pokreta jeste ujedinjen, možda ne toliko u formulaciji, ali u naumu zasigurno jeste.
Njen rad koji je simbolični doprinos ovog borbi, trebao je da bude izložen na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu. To je odgođeno, ali su odlučili otići na Bunu. Na bunskim kanalima trebale su biti izgrađene tri hidrocentrale. To se nije desilo zahvaljujući otporu lokalnog stanovništva.
Rad na djelu Sloboda rijekama obuhvatio je nekoliko segmenata. Inicijalno sam kreirala ilustraciju koja je podijeljena na tristo dijelova, iako, nažalost ima više planiranih malih hidrocentrala. Ljudi iz različitih gradova u Bosni i Hercegovini su pomogli da se oboji mural, to je bilo relaksirajuća aktivnost, a pri tome nama je otvorilo vrata da u prostorima u kojima se inače ne razgovara o zaštiti prirode i zaštiti rijeka počne pričati o važnosti ovih tema. Rad je zajednički i predstavlja sinergiju različitih bosanskohercegovačkih krajeva.
Aldijana Nane Okerić