Iz Brčkog nam stiže priča o šarenom prijateljstvu Asmire i Tamare. Govori nam o tome kako je moguće steći prijatelje kroz umjetnost i društveno-korisni rad. Prilog Emine Osmić-Hajdarević.
Dvadesetpetogodišnja Asmira Imamović Ahmetović je bachelor-inženjerka građevine koja se i dalje školuje. Upisavši kurs slikanja stekla je novo neočekivano prijateljstvo s Tamarom Rašić:
Tamara i ja smo se upoznale na kursu slikanja i crtanja i odmah su nam se energije poklopile (…) i odmah su krenule nove ideje za naš rad.
Asmira se od srednjoškolskih dana bavi crtanjem i slikanjem, ali je prema njezinim riječima „sa upisom na fakultet to i stalo“. Tek je ove godine odlučila upisati kurs na kojem je prvi put dobila profesionalne smjernice za rad. Prvi zajednički Asmirin i Tamarin zadatak na kursu koji su pohađale bio je oslikavanje zidova brčanskog Doma zdravlja:
U Domu zdravlja oslikavale smo na dječijem odjelu, znači motive za djecu. Ideja je bila čudesna šuma. I tu smo nekako imale svoju slobodu crtanja, slikanja, te kombinacije boja… i tu smo nekako vidjele da možemo skupa. Da možemo raditi skupa bez sujete, da se nadopunjujemo s idejama, da jednostavno odlično radimo ko duo.
Dvadesetdvogodišnja Tamara Rašić zaposlena je kao trgovkinja, ali to je nije spriječilo da usmjeri svoje slobodno vrijeme na umjetnost. Radeći s Asmirom shvatila je da njih dvije imaju istu viziju i način rada, što je na kraju rezultiralo i idejom za mali biznis oslikavanja prostorija. Evo kako je prošao prvi poslovni angažman, prema Tamarinim riječima:
Bile smo u frizerskom salonu gdje moja prijateljica drži taj frizerski, vjerovala nam je i imali smo neku ideju, da išaramo taj njen zid. Ispalo je fantastično, ona je veoma zadovoljna, a za Asmiru i mene je to jedan veliki plus, jer baš planiramo da napravimo tu neku stanicu, neki naš mali biznis gdje želimo da se pokrenemo.
Ipak, Tamara kaže da je njihov prioritet prenijeti ljubav prema slikarstvu na druge, pa im je volonterski rad još na prvom mjestu. U poslu i cijelom procesu rada, prema njenim riječima, učestvuju ravnopravno:
Podijelimo se većinom . Jedna jedan dio, druga drugi dio, i onda, lakše je dosta tako, jer se svako posveti svom. I onda gleda ona moje, gledam ja njeno, da vidimo je l’ se treba to dopuniti, popraviti.
I jedna i druga smatraju da je u medijima potrebno više priča o zajedničkom životu ljudi koji su različitih vjera i nacija. Ipak, njihovo prijateljstvo je naročito posebno jer je nastalo iz ljubavi prema umjetnosti, a sada toj istoj umjetosti uzvraća kreativnim radom.