Prijatelji i prijateljice Arijana Stanišića, tragično preminulog šesnaestogodišnjeg momka, na razne načine obilježavaju i komemoriraju njegove obljetnice smrti i ne daju da njihov drugar ode u zaborav. Ova grupa ljudi, koju povezuje Arijan, aktivno se bore za crtanje murala u sarajevskom naselju Dobrinja, sve u čast njemu.
Pripremio: Fuad Vojniković
Arijan Stanišić Grue, momak je koji je preminuo usljed posljedicca alergijskog šoka. Ovaj momak bio je vrstan streetart umjetnik, te učenik Srednje škole primjenjenih umjetnosti i prije svega dobar drug. Prošlo je više od godine i pol od kako se to desilo, a njegovi drugari svojim raznoraznim aktivnostima i idejama, evociraju stanovništvo Sarajeva na to ko je i šta je bio ovaj mladić. Od kuda ideja i šta su to njegovu čast sve uradili, kazao nam je Snjin Paripović, njegov drug:
„Dan nakon Arijanove smrti, ja i moji prijatelji smo se okupili u parku, gdje smo svi zajedno odrasli. Tu smo napravili veliki skup, odali minut šutnje u njegovu čast. Nakon toga je bila Arijanova sahrana. Nakon sahrane smo počeli razmišljati da organizujemo turnir u malom nogometu. Održali smo dve memorijalna turnira pod nazivom Stanišić Arijan Arči. Oba turnira su bila baš posjećena. Nakon toga, 26.11.2019. godine je bila godina dana od kako je Arijan umro. Mi smo zapalili 26 baklji, pred tri stotine ljudi. Dvadeset i šest je broj koji simbolizira dan kada je Arijan preminuo. 11.5.2020. godine je trebao biti njegov osamnaesti rođendan. Nažalost, on nije s nama tu bio, pa smo htjeli da održimo njegov rođendan u najboljem redu. Nacrtali smo parolu na kojoj piše „Legende žive vječno“ i okačili u Parku prijatelstva na Dobrinji.“
Anid Čerkez, inače momak koji je sa Arijanom dijelio klupe još u osnovnoj školi, kaže kako sve ove nabrojane aktivnosti, traže mnogo vremena, energije i sredstava da se ostvare:
„Što se tiče cijele organizacije, nije bilo jednostavno da se sve to organizuje, priprema u cijelosti iziskuje određeno žrtvovanje svog vremena, obaveza, porodice. Međutim kada je u pitanju ovakvo nešto, sve se stavlja u drugi plan. Organizacija se sastoji otprilike od 10-15 najbližih Arčijevih prijatelja koji su u svakom momentu spremni odvojiti svoje vrijeme i pomoći. Tu se nalazi i širi krug ljudi koji su voljni pomoći u pripremanju svih tih događaja što nam mnogo olakšava taj posao.“
Da se priča ovdje neće završiti i da spremaju crtanje murala, u kojima će učestvovati razni umjetnici, koji su poznavali Arčija, kaže nam Emina Čehajić, njegova prijateljica:
„Dakle, prije svega, na ideju murala su došli Arijanova mama i par najpoznatijih sarajevskih grafitera. Mi, kao društvo smo dobili zadatak da uzmemo, iz opštine formular, iz urbanizma, to jeste ustvari dozvola da mi trebamo uraditi i možemo uraditi taj mural. Drugi zadatak koji smo dobili jeste da skupimo potpise stanara, koji žive u zgradi, na kojoj bi se trebao raditi mural, to jeste otpriike u centru Dobrinje.. Mural bi se trebao raditi nekad u ljetnom periodu, to jeste kada bi se završile sve ove obaveze, kao što je dozvola i tako dalje. Nama se naravno svidjela ta ideja. Pored toga što nam svaki dan prolaze najljepše uspomene na Arijana, imat ćemo taj mural koji će nam pružati mogućnost da ga svaki dan gledamo, da još dublje se podsjetimo na to, kakva je osoba ustvari bio Arijan. Mural će ustvari biti dio njega koji će zauvijek ostati tu.“
U svom radu i aktivnostima, ne poznaju umor i napor. Žele dati dojam, da je Arijan još uvijek tu. Iako slomljenih srca, nastoje da Arijana učine živim i to u dobroj mjeri i postižu. Od kuda snaga, volja i žar rekla nam je Larisa Gagula, djevojka koja se sa Arijanom poznavala dugi niz godina, ujedno i jedna od njegovih najbližih prijateljica:
„Što se tiče energije i volje za svim radovima koje smo postigli, uopšte nije bio problem jer ipak govorimo o jednoj, za nas legendi. Što se tiče dva organizovana turnira, obliježavanja godišnjice i obilježavanja njegovog punoljetstva je naravno zahtijevalo truda, ali taj trud uopšte nije bio naporan, čak mogu reći da smo svi uživali u tome jer smo uspjeli onako kako smo i zamislili. Naš motiv za sve što smo uradili do sad je bio, da Arijana činimo jos uvijek živim, želimo dati dojam da je on još uvijek sa nama i mislim da smo to postigli sa dosadašnjim radom, a naravno nećemo se ovdje zaustaviti. Svo ovo dešavanje oko Arijana je, ovom sarajevskom naselju, ostavilo šok i slomljeno srce, ali ne samo i Sarajevu jer mnogi naši bh. sugrađani znaju da je Arijan bio graffiti umjetnik te da je ostavljao svoje potpise pod imenom GRUE na mnogobrojnim objektima širom Sarajeva. Mislim da je takav umjetnik i prije svega naš drug kakav je bio, zaslužio sve ovo,pa čak i više.“
Ispit pravog prijateljstva i poštovanja, definitvno su položili Arijanovi prijatelji. Oni su oličenje jedne izuzetne emotivne i primjeri jedne družine, koju je Stanišić Arijan napustio. Ali samo fizički. Jer kako kažu: „Legende žive vječno!“