Mnogi ih zovu ‘heroji u bijelom’. Posao izuzetno težak i odgovoran. Često zavisimo od njihovog znanja i spretnosti, a glavna kletva među narodom je ‘da bog da ti doktor ne trebao’.
Almedina Lević, nedavno je započela volonterski staž kao medicinska sestra u brčanskoj Javnoj zdravstvenoj ustanovi. Almedina pored srednjoškolske diplome medicinskog tehničara ima i fakultetsku diplomu Socijalnog pedagoga, ali u toj struci još uvijek nije imala priliku da radi. Iako je srednju školi završila prije jedanaest godina, bez poteškoća nam opisuje šta se poučava na smjeru medicinski tehničar:
Što se tiče školovanja, ono traje četiri godine. Prvi i drugi razred uz opšte predmete idu i poneki stručni, uvod u samu medicinsku profesiju kao što su: anatomija i fiziologija, osnove njege bolesnika. U trećem i četvrtom razredu pristižu stručni predmeti iz različitih grana medicine i učenici izučavaju (…) prvenstveno njegu bolesnika kroz te neke bolesti vezane za određene grane medicine.
Almedina još dodaje da se praksa obavlja u trećem i četvrtom razredu. Ističe da je zadovoljna kao protiče njeno volontiranje te da su „starije sestre susretljive i da dosta pomažu da se navikne na radne obaveze i zadatke…“. A o prirodi posla kaže sljedeće:
Ponekad je teško, ponekad i nema toliko posla. Sve zavisi i od težine bolesti i od ličnosti pacijenata sa kojima radimo.
Od osobina ključnih za dobrog medicinskog tehničara, Almedina navodi upornost, marljivost i volju za stalnim usavršavanjem, ali dodaje još da je prije svega najbitnija empatija.
(…) jer se često radi o bolesnicima koji su teški bolesnici i ponekad im je više potrebna neka lijepa riječ nego sama pomoć vezano za bolest ili zdravstveno stanje.
Više detalja o prirodi ovog posla otkriva nam Almedinina starija kolegica, sestra Mirsada Hajdarević, iza koje stoji 37 godina staža u brčanskoj bolnici. Prema njezinim riječima u ovom poslu se može raditi osam sati ili po dvanaest sati u dnevnoj ili noćnoj smjeni. Ona smatra da je posao medicinske sestre kao i svaki drugi posao, ali da postoji određena odgovornost s obzirom na to da se radi o bolesnim ljudima.
U poslu se ne dešavaju uvijek samo lijepe stvari samim tim što se radi o bolesnom čovjeku…tako da bi sestra trebala biti prekaljena i bez predrasuda, bez određenih gađenja. Da to radi jednostavno kao i svaki drugi posao ali da ne osjeca nikakvu tezinu. A što se može postići naravno treba određeno vrijeme i iskustvo.
Sestra Mirsada objašnjava i da je moguće napredovati i usavršavati se u ovome poslu naročito u oblasti novih tehnologija. A za kraj ostaje nam da čujemo kakve su šanse za zaposlenje s ovom strukom, Almedina Lević:
Pa ja mislim da ima. Moglo bi se tu još dosta da se poradi da bi se mladi kadar zadržao u Bosni i Hercegovini jer sve više kolega bolji život i svoju perspektivu traže van granica BiH.