Nedjelja 28.11.2021 02:00 h, centar Skoplja
Sa cimerom Mihom smo odlučili nešto pojesti, poslije zadnje festivalske večeri. Dok sjedim vani a cimer čeka unutra za hranu, dolazi povik sa susjednog stola gdje sjedi četvero mladih ljudi: “Brate, hajde jedi sa nama, imamo previše hrane”
Nedjelja 28.11.2021, 21:00 h, Ljubljana, autobuska stanica
Dok čekam autobus za Mursku Sobotu, sakrio sam se od kiše. Pored mene prolazi “security” i kaže: “Imaš tamo sa desne strane kišobran, neko je zaboravio”.
Naravoučenije: Narodi i ljudi od Vardara do Triglava su uvijek bili poznati po svojoj otvorenosti dobroti, gostoljubivosti, srčanosti, humoru a o kulturi i kreativi i da ne govorimo!
Zahvaljujući Slovenskom glazbenom informacijskom centru (sigic.si) i Centru za kreativnost, ukazala mi se šansa da prisustvujem konferenciji, a može se reći i muzičkom/showcase festivalu, PIN koji se po treći put organizovao u Skoplju. Odlazak u Skoplje je imao gorak ukus u ustima jer baš dva dana prije početka festivala, desila se tragedija kada je na bugarskom autoputu, u buktinji, nastradalo 45 makedonskih državljana. Povodom toga, proglašena je trodnevna žalost u Makedoniji, čime smo uskraćeni bili za jedan festivalski tj. koncertni dan. Dok se vozimo taksijem od aerodroma do hotela, slušamo taksistu koji govori o mogućim uzrocima tragedije, od koji je jedan i to da su u autobusu (koji je bio neregistrovan) u kanisterima švercali benzin. Prolazeći pored pumpe, gledam cijene goriva, te uspoređujem sa Slovenijom, te na opasku taksiste da su cijene manje od 1 euro, crnohumorno dodajem da sam i ja trebao koji kanister ponijeti sa sobom.
1. dan
Poslije odmora u prekrasnom hotelu “Arka” i obilnog doručka, upućujemo se na konferenciju i festival koji se održava u Mladinskom kulturnom centru (MKC), koji je središte alternativne kulture u Skoplju i puno šire. Ovo je za mene peti put da sam u Skoplju, a kroz svoj angažman na polju alternativne kulture i medija, već sam imao različita poznanstva sa ljudima koji guraju alternativnu scenu u Makedoniji, pa je ovo za mene kao jedna vrsta „gatheringa“. Odmah na ulazu srećem dragog druga Vaska Atanasoskog iz sadašnjeg benda 21.Vek, a znamo ga i iz Bernays Propagande, Xaxaxa, FxPxOx. Ubrzo dolazi i glavni šef festivala, Login Kočiški, ujedno i voditelja Password produkcije, koja je organizacijski i domaćinski stajala iza ovog festivala/konferencije. Login je već 25 godina prisutan na sceni. Vodio je izdavačku kuću Lithium Records, organizovao različite festivale, radio kao menadžer brojnih makedonskih bendova, a zadnjih nekoliko godina je poznat kao menadžer muzičkue institucije koja se odaziva na ime Dubioza Kolektiv. Login i dalje radi na nekim festivalima po Makedoniji, te time razvija scenu i turizam. Login + Password = Pin. MKC ima svoj kafe bar, odličan restoran, ima svoju galeriju, te dvije sale za koncerte i ostale priredbe koje se tamo dešavaju. Muzički fanovi imaju na volju muzičku prodavnicu sa knjigama, pločama, CD-ovima, koju vodi legenda makedonske muzičke scene Tošo Filipovski, kojeg konačno upoznajem. Programski vođa u MKC-u je Vladica Mladenovski Grga, zaslužan što odlična regionalna i svjetska muzička imena svako malo zasviraju u Skoplju. Njihovi nastupi su ovjekovječeni objektivom fotografa Zdenka Petrovskog, u njegovoj nedavno objavljenoj knjizi “Moment dokument”. Srećem i radijske kolege, Đorđu Janevskog koji fura (zasad) internetski radio “Kanal 103” i Kostadina Šurbanovskog, sa kojim smo razmjenjivali priloge kroz Cross Radio, a koji sad radi za Skopje Jazz Festival i njihovu izdavačku djelatnost. Tu je i 15-20 mladih volontera koji rade na ovom festivalu, čiji osmjesi i gostoljubivost čine nezaobilaznu kariku, da se osjećaš dobrodošao na ovom festivalu ili kako se kaže showcase.
Trenutno u regionu ima nekoliko takvih festivala. Najpoznatiji je svakako MENT u Ljubljani, Beograd ima dva takva festivala, Kontakt i Indirekt, a u Skoplju sam saznao i da je Priština sad dobila svoj festival, koji se upravo održava. Obično se, tokom dana održavaju paneli, na kojima se kroz razgovore sa različitim menadžerima, muzičarima i organizatorima izmjenjuju iskustva iz oblasti muzike i funkcionisanja muzičke industrije. Naveče se održavaju koncerti muzičkih sastava, koji su tu dovedeni kroz neke pobjede na nekim izborima, pozivima ili su dovedeni od strane delegata ili kroz neke projekte da nastupe na festivalu. Dobra strana showcase festivala je mogućnost koju daju lokalnoj sceni da se predstavi pred sudionicima festivala, što povećava vjerovatnoću da bi ih neko mogao bookira za druge festivale koji su, kao gljive poslije kiše, buknuli širom Europe.
Panele je otvorio Nikola Jovanović iz izdavačke kuće Kontra, preciznim i konciznim izlaganjem na temu autorskih prava za muzičare. Volio bih još jednom čuti njegovo izlaganje na našem jeziku. Ne znam kako vi, ali meni je baš problem cijelo vrijeme s pažnjom pratiti predavanja na engleskom jeziku. Nakon toga, na binu se popeo nasmijani Mate Palaguy iz Mađarske, koji vodi booking agenciju “Gallus & Hirundo” i svira u folk punk bendu Bohemian Betyars (bećari). Njegov bend uživa veliku popularnost u Mađarskoj, a imali su i turneju po Japanu. Mate nam je malo predstavio kriptovalute i NFT-ove, koji su najkraća veza između muzičkog sastava i obožavalaca. NFT je skraćenica za “non-fungible token” i odnosi se na kriptografski zaštićenu imovinu, koja predstavlja neki jedinstven predmet, umjetničko delo, nekretninu, ulaznicu ili certifikat. Mate nam je razložio kako to funkcionira u praksi; kako je pjesme svog benda u stihovima prodao svojim obožavaocima, kako radi virtualne koncerte. Zanimljiva i kreativna je priča o NFT-ovima, međutim ono što je na početku bio, može se reći, otpor prema sistemu, na kraju je i završilo kao dio sistema jer su velike korporacije nanjušile novac u cijelo priči. Prodaja preko NFT, samo u ovoj godini, dostiže vrtoglavih dvije milijarde dolara. Svakako mi se sve to činilo to kao veoma zanimljiva i kreativna priča. Također, nekako mi se čini da što imaš luđe ideje, bolje dolazi na vidjelo to što radiš, pa apelujem na regionalne bendove da probaju taj NFT, bolje nego da otvaraju Instagram i Twitter profile.
Sljedeća dva panela sam propustio, ali sam ponovo bio na svojoj busiji kada je krenuo panel pod nazivom “I will always love you“, gdje su naši sagovornici od Vardara pa do Triglava, uvezani kroz regionalnu mrežu nezavisnih izdavača RUNDA, pričali o digitalnoj distribuciji, izdavaštvu, autorskim pravima. E tu su mi baš digli pritisak! Jer mislim, a neka me dečki razuvjere, da ne znaju baš puno o medijima u regionu, na kojima bi se muzika koju izdaju trebala puštati. Pitanje je da li su i uopšte napravili istraživanje o regionalnim stanicama i rok emisijama koje pokrivaju domaću scenu. Govorili su da na regionalnim državnim radio stanicama ne postoji emisija koja se bavi alternativnom muzikom. Ma nemoj! A šta Anatomija Zvuka na BH Radiju 1 radi već 15 godina? Od pričalaca na sceni, najviše me se dojmio lokalni dečko Darko Andonov, koji nije čekao da se neko na makedonskom radiju ili televiziji smiluje i napravi neku muzičku emisiju na radiju, nego je svoje znanje i ono što voli projektirao i napravio vlastiti podcast u okviru kojeg pušta muziku koju voli i muziku koju stvaraju njegovi prijatelji. Uradi sam. Naveče je održano svečano otvaranje PIN konferencije, u predvorju MKC-a. Sklopljena su nova prijateljstva, smijeha je bilo na pretek i oko 02:00 odlazim na zasluženi odmor. Toliko za 1. dan.