U selu Bila kod Livna održana je 13. Međunarodna ženska likovna kolonija tradicijskih umjetnosti. Budući da u današnjem balkanskom društvu žene umjetnice teže stječu pozornost publike od svojih muških kolega, prije 14 godina samouki umjetnik iz Bile, Branko Ivanković Mito upustio se u hrabar poduhvat – organizaciju prve, a i danas jedine Međunarodne ženske likovne kolonije u BiH i šire.
Ova kolonija je jedinstvena prilika da se ohrabre žene u prenošenju tradicijskih vještina na nove generacije. To je odlična prilika da razmjenu iskustava i spoj generacija. Do sada je viđena primjena 15-ak različitih umjetničkih tehnika, a svaka je kolonija učilište na otvorenom, kaže članica LKU “Vlaho Bukovac” iz Splita, Vjera Marušić.
“Do sada sam crtala olovkom, a sad sam upoznala i boje. Uživam u ovome kao što svi zajedno uživamo u slikanju”.
Likovna kolonija ima svoju obrazovnu ali i socijalnu notu. Da je ova kolonija odlična prilika za mlade ističe i slikarica iz Livna Iva Miloloža.
“Jako mi se sviđa, ovo mi je drugi put. Prošle godine sam bila. Dosta naučim od starijih, daju savjete i baš je lijepo”.
Iako je kolonija zamišljena s ciljem promovisanja i podsticanja žena u umjetnosti i muške kolege dale su svoj doprinos. Jedan od njih je i Emin Skomorac slikar iz Zenice. Skomorac podržava koloniju od samog početka, a nakon 42 godine umjetničkog rada ima što i pokazati, te ističe čast I zadovoljstvo učešćem.
“Zamislite kada dođu toliki slikari i ponesu sa sobom svu kreativnost, red bi bilo da je i prenesu na mlađe, na ljude koji možda trebaju pomoć jer ima ih dosta koji su početnici”.
Kolonija je već postala dobra praksa. Učesnici se raduju druženju iz godine u godine što potvrđuje i umjetnica iz Mostara Blaženka Bevanda.
“Oduševljenje, radost, smiraj kad se dođe ovdje, novi prijatelji svake godine… Mita i Jakica su veličanstveni domaćini”.
Kroz nekoliko godina koliko traje kolonija razvilo s eprijateljstvo i saradnja s drugim gradovima poput Splita, o čemu govori slikarica Jagoda Kecman, predsjednica LKU “Vlaho Bukovac”.
“Po drugi put smo ovdje, nadamo se da ćemo biti ponovo. A jedan dio ovih slikara odavde će za sedam dana doći kod mene u Split na Kozjaku na jedno veliko likovno druženje”.
Od Mite bi se moglo naučiti i kako se hrabro nositi sa životom. Premda mu je šećerna bolest uzela obje noge, od tradicije ne odustaje.
Mitina galerija odavno je postala tijesna za ljepotu stvorenu ženskim rukama, te je cijela kuća postala veliki izložbeni prostor, a želja mu je da se i galerija i kolonija nađu u turističkoj ponudi Grada Livna. Nadamo se da će ispuniti svoje snove i nastaviti uveseljavati slikarice.