Širom BiH obilježen je Međunarodni dan djeteta. Ovaj dan svojevrsno je prisjećanje na 20. novembar 1989. godine kada je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvojena Konvencija o pravima djeteta. Prava propisana ovom Konvencijom krše se skoro pa svakodnevno.
Cilj obilježavanja Međunarodnog dana djeteta je podsjetiti javnost o potrebi zaštite djece i maloljetnika od zloupotrebe, nasilja i raznih oblika diskriminacije. Djeca su, prema definiciji UNICEF-a, sve osobe mlađe od 18 godina. Sva prava iz Konvencije o pravima djece država je obavezna osigurati, te zaštititi dijete od svakog oblika diskriminacije. No, brojni su primjeri kršenja dječijih prava kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini, kaže Izudin Hasanović, dekan Pravnog fakulteta UNTZ:
”Oko 150 miliona djece u svijetu još uvijek je neuhranjeno, nema dovoljno hrane. Tri milijarde ljudi jedva preživljava, a od toga je milijarda i 200 djece. 250 miliona djece u dobi od 5 do 14 godina radi mimo dozvole. Zatim oko 100 miliona djece živi i radi na ulici”
Država ne smije da prekrši nijedno pravo i mora da preduzme pozitivne akcije u cilju promovisanja svih prava, zaključuje Hasanović. Među dječijim pravima ističu se prava preživljavanja, razvojna prava, prava sudjelovanja i prava zaštite od zlostavljanja, zanemarivanja, mučenja, prostitucije… Također, sveukupno blagostanje i zdravlje djece proklamovano je Konvencijom. Upravo o ovom aspektu malo se vodi računa u našem društvu, smatra Sandra Ikinić, odgajateljica u vrtiću Naše dijete Tuzla:
”Samo 16% je okupljenost i obuhvatnost djece u predškolskoj ustanovi odnosno u bilo kojem programu predškolskog obrazovanja, u razvijenim zemljama je to od 60% do 100%”.
Roditelji, kada su u pitanju djeca, malo vode računa o njihovom odgoju, smatra Amna Avdić iz stručnog tima vrtića Naše dijete:
”Sve više nam dolaze djeca… i to svakodnevno se susrećemo sa djecom koja imaju četiri-pet godina i jako lošeg motoričkog razvoja, lošeg govorno jezičkog razvoja. Djeca imaju mali fond riječi, nemaju socio-adaptivne sposobnosti i nisu se mnogo družili sa vršnjacima iste dobi”
Sve je to posljedica ”prepuštanja djece novim tehnologijama” i manjak interakcije sa njima. Roditelji, kažu naše sagovornice, ponekad zanemaruju svoju djecu – što ima pogubne posljedice za njihov razvoj:
”Želim da apelujem na sve roditelje da što manje koriste telefone u odgoju djece. Pogotovo je preporuka stručnjaka da od nula do dvije godine ne treba koristiti mobilne telefone za uspavljivanje, prilikom hranjenja, kada ne želi u autosjedalicu itd. Roditelji trebaju osvijestiti ovaj problem jer je to uzrok kasnijih poremećaja”
Osim što je primjetan ovakav problem kod djece do pete godine, u periodu poslije pojedina djeca se susreću kako sa nasiljem, tako i sa prisilnim radom. Naši sagovornici saglasni su da cjelokupno društvo mora voditi više računa o blagostanju djece jer su oni zdravo tkivo našeg društva i dobra ili loša naznaka budućnosti koja dolazi…