Pad i uspon crnog čovjeka – Od materijalne smrti do duhovnog rođenja
„Zajednički cilj 22 miliona Afroamerikanaca jeste da nas se poštuje kao ljudska bića, ostvarivanje prava koje nam je dao Bog. Naš zajednički cilj je postizanje ljudskih prava koja nam Amerika uskraćuje. U Americi nikada ne možemo dobiti građanska prava dok se prvo ne obnove naša ljudska prava. Nikada nećemo biti prepoznati kao građani dok nas prvo ne prepoznaju kao ljude“, rekao je Malcolm X, američki aktivist i borac za ljudska prava, čija ostavština se još uvijek pogrešno shvaća, i pedeset pet godina nakon njegovog ubistva u dvorani Audubon Ballroom u New Yorku. „Dodijeljenog“ prezimena Little, Malcolm je u mladosti bio makro, diler i ovisnik, jedan od najopasnijih nasilnika na ulicama njujorškog Harlema. U svom „drugom“ životu, on postaje član Nacije islama te u zatvoru svoje prezime mijenja u X, odbacujući dotadašnje prezime Little kao relikt ropskog naziva datog od strane robovlasnika njegovim precima. U međuvremenu, osniva sekularnu crnačku „Organizaciju Afro–američkog jedinstva“, konstantno plešući po oštrici koja aktivizam dijeli od rasizma, te postaje fanatični vjernik, pretvara se u radikalnog političara koji ne odbacuje nasilje, ali na koncu, umire kao čovjek čiji će duh vječno lebdjeti i „prodisati“ iznad rasizmom ugušene Amerike, baš kao i onaj nedavno ubijenog Afroamerikanca Georgea Floyda.
- Reporter: Šta je sa puškama, Malcolme?
- Malcolm X: Da li se bijelac promijenio otkako sam otišao? Jeste li odložili svoje oružje? Dan kad prestanete biti nasilni prema mom narodu, bit će dan kada ću i ja svojim ljudima reći da odlože svoje oružje.
Dokumentovanim nasiljem, amaterskom snimkom iz 1991. godine kada su Afroamerikanca Rodneya Kinga nasilno pretukli službenici LAPD-a tokom privođenja, i govorom Malcolm X-a iz off-a koji poziva na osvetu, počinje najznačajniji projekat američkog režisera Spikea Leeja – ekranizacija autobiografije Malcolma X-a. Spikeova fascinacija likom i djelom Malcolma X-a dala se naslutiti i prije početka rada na ovome filmskom projektu. Naime, Spike se nije mogao pomiriti sa početnom idejom Warner Brothers Studija da film o njegovom političkom idolu snima bijelac, Norman Jewison i naravno da je naslov Malcolm X (1992) morao dobiti odrednicu “A Spike Lee Joint”. Dakle, film otvara snimak premlaćivanja crnca Rodneya Kinga što predstavlja historijske i društvene okolnosti koje su natjeraleSpikea da snimi ovaj film, a koje se očigledno niti danas nisu pormijenile. Taj snimak je sjedinjen sa zaplamtjelom američkom zastavom koja postepeno odgorjeva u slovo X. Dokumentaristički snimak i epski opening credits sjedinjeni su sa srčanim govorom Malcolma X–a u kojem on glasom Denzela Washingtona optužuje bijelog čovjeka.
- Malcolm X: Braćo i sestre, ovdje sam da bih vam rekao da optužujem bijelog čovjeka. Optužujem ga da je najveći ubica na svijetu. Optužujem ga da je najveći otmičar na svijetu. Nema mjesta na ovome svijetu gdje je bijeli čovjek bio, a da je u njemu stvorio mir i harmoniju. Svugdje gdje je otišao stvorio je pustoš. Gdje god da je otišao, on je uništavao. Zato ga optužujem da je najveći otimičar na svijetu! Optužujem ga da je najveći ubica na svijetu! Optužujem ga da je najveći robovlasnik na svijetu! Optužujem bijelog čovjeka da je najveći žderač svinjskog mesa i najveća pijanica na svijetu! Ne može poreći ove optužbe! Mi smo živi dokaz tih optužbi! Ti i ja smo dokaz! Ti nisi Amerikanac! Ti si žrtva Amerike! Nisi imao izbor dolaskom ovdje. Bijelac nije rekao: „Crni čovječe, crna ženo, dođite i pomozite mi da izgradim bolju Ameriku.“ On je rekao: „Crnjo, ulazi u čamac. Vodim te tamo da mi napraviš Ameriku.“ Rođenjem ovdje ne postajete Amerikanci. Vi i ja nismo Amerikanci. Vi ste 1 od 22 miliona crnaca koji su žrtve Amerike. Vi i ja, nismo vidjeli demokratiju. Nema demokratije u Georgiji. Nema demokratije ovdje. Nismo vidjeli demokratiju u Harlemu, Brooklynu, Detroitu, Chicagu. Nikad nismo vidjeli demokratiju. Jedino što smo vidjeli jeste licemjerstvo. Ne vidimo „američki san“. Osjetili smo samo „američki košmar“.
Narativ ovoga stilizovanog biografskog naslova započinje u Bostonu u vrijeme Drugog svjetskog rata, čije ulice su krasile reklamni panoi, kakav je onaj za Coca Colu, na kojem je pet bjelačkih mornara okupljeno oko bjelkinje plave kose koja dijeli čaše sa ovim popularnim pićem. Dok voz prolazi pored panoa, kamera se spušta ispod željezničke stanice i odlazi do trotoara gdje crni dječak lašti cipele svome starijem „bratu“ Afroamerikancu Shortyju (Spike Lee), obučenom u groteskno šareno odijelo te ga nastavlja pratiti ulicom noseći mu kesu sa namirnicima. Shorty radi u brijačnici, gdje ga očekuje „njegov čovjek“, mladi Afroamerikanac Malcolm Little (Denzel Washington), koji prvi put želi probati tada iznimno popularno, „izravnavanje“ svoje prirodne „afro“ kose, bojeći i paleći istu. Nakon iznimno bolnog i apsurdnog postupka, Little skida peškir, pogleda se u ogledalo i kaže: „Izgleda bijelo, zar ne?“. On se zatim pridružuje Shortyju u bjelačkom načinu života koji podrazumijeva posjećivanje plesnih zabava, opijanje, kockanje i proganjanje bijelih žena. Dok se on odriče svoga identiteta i prihvata nadimak „Detroit Red“, zbog crvenkaste boje kose, reditelj nas Malcolmovim glasom podsjeća na njegovu prošlost, a kasnije i na tragičnu smrt njegovog oca baptističkog propovjednika Earla, kojeg su ubili pripadnici zloglasnog Ku Klux Klana. „Kada je moja majka bila trudna sa mnom, grupa Klanovaca je opkolila našu kuću u Omahi. Imali su puške i vikali mome ocu da izađe. Moja trudna majka je izašla na vrata i rekla da je moj otac u Milwaukeeaju, gdje propovijeda. Oni su rekli da bijeli hriščani neće izdržati njegovo propovijedanje i da moraju otići iz grada. Polomili su sve prozore sa puškama prije nego li su otišli. Odjahali su ka mjesečini kao što su iz nje i došli…“. Mladi se zatim odaje drogi i kriminalu te naposlijetku završava u zatvoru. Uz pomoć svoga novog prijatelja, misterioznog Bainesa (Albert Hall), on iza zatvorskih zidina započinje svoj drugi život te doživjava preobraćenje nadahnjujući se tekstovima Elijaha Muhammeda (Al Freeman Jr.), prvaka organizacije Nacija islama.
- Baines: Jesi li ikada pogledao značenje riječi „crn“?“Crn“: Siromašan na svjetlosti, lišen boje. Obavijen u tamu… zbog toga tužan ili mračan… prekriveno crnilom, prljavštinom. Sumoran… neprijateljski (…) Pogledajmo „bijelo“. Evo. Čitaj.
- Malcolm X: „Bijelo“: Boja čistog snijega. Prelama sve boje u spektru. Suprotno od crnog. Čisto bez mrlje. Nevino.
Nakon izlaska iz zatvora Malcolm će u Chicagu upoznati svog idola, promijeniti ime u Malcolm X, prihvatiti islam i posvetiti se borbi protiv diskriminacije svojih sunarodnjaka… Sve dublje ponirući u beskonačne odaje islama, posebno sa obavljanjem hadža kao pete temeljne islamske dužnosti, Malcolm X će se postepeno upuštati u posljednju fazu svoje duhovne transfomacije, one u kojoj ga je drugi put zaslijepila istina, a s kojim je spoznao da se rase ne mogu dijeliti na dobre i zle, kako je slijepo vjerovao i radikalno propagirao tokom djelovanja u Naciji Islama. To ga je naravno koštalo života, s obzirom da su ga naposlijetku upucali članovi Nacije Islama, dok je držao govor u New Yorku u kojem je kritizirao Elijah Muhammada.
Malcolm X je, dakle, prije svega priča o tjelesnoj, intelektualnoj i duhovnoj transformaciji čovjeka i njegovoj elevaciji. Spike se sadržajno drži biografije Malcolma Littlea, rođenog u mjestu Omaha u saveznoj državi Nebraska 1925. godine i linearno prati njegov put od neobrazovanog makroa, dilera i općenito čovjeka niske razine svijesti koji je bez pogovora prihvatao bjelački način života, preko zatvorenika gladnog znanja i istine, potom radikalnog aktiviste i borca za ljudska prava crnaca koji poziva na nasilje, i u konačnici do produhovljenog čovjeka koji se odriče mržnje – Malcolma X–a. Vjerovatno odlučnije nego ikad, sa ovim naslovom Spike pokušava utjecati na društvenu i političku svijest ljudi, vjerujući da njegovo fikcionalno oživljavanje Malcolma X–a može postati svojevrsnim historijskim udžbenikom što dokazuje i posljednja scena u filmu kada na času historije Afroamerička djeca ustaju i govore: „I am Malcolm X“ (Ja sam Malcolm X), predstavljajući tako važan dio svoga identiteta, te s ubjeđenjem da može zamijeniti sliku neshvaćenog fanatika, koju su o Malcolmu stvorili zapadni mediji, posebno BBC. Zahvaljujući snazi njegove forme, Spike u tome i uspijeva. Iako opisivan kao tendenciozno i neobjektivno djelo koje otvoreno eksploatiše historiju, film je dobio gotovo mitski status i nakon njega znak na ulici s natpisom Malcolm X Blvd. izgleda mnogo jasnije i važnije. Ono što u bitnome određuje ovaj film i razlikuje ga od Spikeovih prethodnih ostvarenja jeste njegovo koketiranje sa dokumentarističkim školama kao nepresušnim izvorom strategija političkog filma. Naravno, Spike dokumentarizam koristi u svrhu pomirenja historijske fikcije i historijskih činjenica. Zbog toga su najvažniji momenti Malcolmovog života prikazani u crno-bijeloj kvazidokumentarnoj tehnici što sugeriše stvaranje novog javnog imidža Malcolma X–a. Ovakav postupak, sličan onome u naslovu JFK (1991) Olivera Stonea, ima za cilj da se kombinacijom dokumentarističkog i kvazidokumentarističkog roda opravda fikcionalni dio filma, da potvrdi njegovu istinitost. Spike nam daje historijski i kulturni kontekst Malcolmovog života, ne zanemarujući ni njegovu prošlost niti njegovu sadašnjost. On ponovno govori iz kritičke tačke gledišta iz koje svaka riječ Malcolmove biografije mora imati Spikeov komentar, ali za razliku od prethodnih filmova u kojima je na rasističku stvarnost posutu barutom dolijevao benzin, Lee ovaj put pokušava upaliti plamen u umu Afroameričkog čovjeka, nudeći mu knjigu umjesto vatre.
- Malcolm: Ljudi svih rasa i boja vjeruju u jednog Boga, čovječnost. Svaki sat u ovoj svetoj zemlji mi daje vječni duhovni uvid u ono što se dešava u Americi. (…) U prošlosti, slijepo sam optuživao sve bijele ljude. A ovo uopštavanje je nanijelo povrede nekim bijelcima koji to nisu zaslužili, jer zahvaljujući duhovnom rođenju kojim sam blagoslovljen na hodočašću u svetom gradu Mecca, nisam više vezan za optuživanje jedne rase.
Tu je i naravno stilska dosljednost Spikea Leeja – sugestivna uloga muzike, prepoznatljiv i stiliziran dijalog, unutrašnji monolog pripovjedača, spore kretnje kamere sa desna na lijevo što asocira na pisanje i čitanje arapskih slova te presudne uloge boje i svjetla koji u nekim dijelovima filma dojmljivo prikazuju Malcolmovo duhovno prosvjetljenje (ukazanje Elijaha Muhammada). Također, Spike, preko upotrebe jakih i različitih boja, ističe senzualnost atmosfere ratnog Harlema, dok u zatvoru prelazi na hladne, bezlične boje, a zatim se ponovno vraća na svjetlo, snažnije nego ikad prije. Dugim kadrom vožnje glavnog lika iznad zemlje, zaštitnim znakom Spikeovog Jointa, u kojem njegovo bespomoćno tijelo gura nevidljiva sila okolnosti (u ovome slučaju historija), reditelj odvodi Malcolma u njegov „zapisani“ sudbonosni trenutak, onaj koji je i on samo predosjećao, ali mu se nije mogao oduprijeti. Onaj koji mu je zapisan na stranicama krvave američke historije.
U ovome filmu Spike Lee govori o iskustvima i motivima svoga heroja čiji životni put od materijalne smrti do duhovnog rođenja sugerira uspon nakon pada crnog čovjeka. Kroz proces metarmofoze života Malcolma X-a i osvjetljavanja bijelim svjetlom zatamljenih segmenata američke historije, on poziva na pažljivo slušanje i analiziranje presudnih govora te iste historije, te upućuje na put istine. Onaj koji svaki Amerikanac i svako ljudsko biće mora samo pronaći, pa makar lutalo i tragalo za njim kao Malcolm X.
- Mirza Skenderagić je rođen u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2009. godine, a 2018. dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti, također u Sarajevu. Dobitnik je stipendije Fondacije Karim Zaimović za 2014. godinu. Njegov dokumentarni film “Ja mogu da govorim” osvojio je Zlatnu jabuku na 13. bosanskohercegovačkom filmskom festivalu u New Yorku, te priznanje na Pravo Ljudski Film Festivalu 2016. godine. Za dramu “Probudi me kad završi“ 2016. godine osvojio je Heartefactovu nagradu za najbolji regionalni savremeni angažovani dramski tekst. Objavio je veliki broj autorskih tekstova, studija, eseja, filmskih, književnih i teatarskih kritika, recenzija, intervjua i kratkih priča. Trenutno je član redakcije Dramskog i dokumentarnog programa Radija BiH.