Mlada Bijeljinka Nataša Šušljik, diplomirani ekonomista i ikonopisac, uvijek je voljela da stvara nešto novo. Iz tog razloga, ova mlada umjetnička duša, počela je da se bavi šivenjem, a nakon nekoliko godina, ostvarila je svoju želju i zamisao da otvori svoju krojačku radnju „Mini me“.
Nataša Šušljik, inače diplomirani ekonomista i ikonopisac, spoj je možda i nespojivih stvari. Iskreno kaže da je ekonomiju završila da bi imala zvanje nakon završenog fakulteta i sada zahvaljujući njemu radi u porodičnoj firmi. Ikonopis joj je ljubav još iz mladih dana i njega je završila kada joj je bilo 20, a smatra da je umjetnik u duši i da se to odrazilo na ovakav način – ljubavlju prema šivenju. Šivenjem se bavi već nekih četiri do pet godina, a kako je vrijeme prolazilo, shvatila je da je vrijeme da ima svoju sopstvenu krojačku radionicu gdje će moći da uživa u svom hobiju.
“Ja sam to počela iz nekog hobija. Za svoju dušu sam šila neke stvari i onda sam počela prijateljicama, drugaricama da šijem posteljine za bebe, ogradice i u tom periodu sam se usmjerila ka dječijim stvarima. Međutim, tek prije dvije godine kad sam dobila svoje dijete, svoju djevojčicu, počela sam da joj šijem suknjice, haljinice i slične stvari. Nekako mi je ona bila i model i inspiracija, prema njoj sam se usmjeravala. Prošle godine kada je bio projekat Inkubator poslovnih ideja, prijavila sam se. Odlučila sam da sve to dignem na malo viši nivo.”
Investicijska fondacija Impakt organizuje program „Inkubator poslovnih ideja“ koji mnogo znači preduzetnicima koji žele da se upuste u sopstveni biznis. Kako i sama Nataša kaže, program se sastoji iz obuka, gdje polaznici uče kako da naprave svoj biznis plan, ali i da nauče kako da se snađu u sopstvenom biznisu, kako i poslovno i finansijski sve to da iznesu. Nakon završene obuke, ukoliko se ispune svi potrebni preduslovi, određen broj polaznika dobija i finansijske podsticaje koje može da iskoristi za nabavku potrebnih mašina.
“Pomoć u startu znači dosta – za nabavku opreme, mašina. Nisu to neka prevelika sredstva, ali znače u startu kada je mali biznis u pitanju. Imam lijepo iskustvo u Inkubatoru poslovnih ideja. Išli smo na to predavanje dva ili tri mjeseca, dugo je trajalo, ali su ta predavanja bila kvalitetna, nevezano za ovaj biznis. Neki polaznici nisu ni prošli, ali vidim da su zadovoljni tim predavanjima. Prosto se nekako stekne svijest o vođenju biznisa. U Inkubator programu naučiš kako da izradiš biznis plan koji ti, prije nego što počneš da posluješ, neke stvari objasni i kaže. Ja nisam znala dosta stvari dok nisam dublje ušla u tu temu. Nisam shvatala da postoje troškovi. Dosta stvari misliš dođeš, uradiš, prodaš i to je to. Međutim, to je mnogo kompleksnije. Dosta je toga nauči na tom samom programu.”
Ova mlada Bijeljinka kaže da nije mnogo razmišljala koliki je rizik otvoriti sopstvenu radnju, naročito u doba korone, s obzirom na to da je „Mini me“ registrovana u martu ove godine. Smatra da se čovjek nikad neće odlučiti na taj korak ukoliko čeka da se „slože sve kockice“. Ono što joj daje dodatni motiv i predstavlja inspiraciju u krojačkom poslu je njena dvogodišnja djevojčica koja je i model. Njena krojačka radnja „Mini me“ trenutno se bavi šivenjem odjeće za djevojčice do 12 godina, međutim, izlaze „u susret“ i mamama ukoliko žele istu haljinu i za sebe. Nataši je u planu da proširuje biznis.
“Moja djevojčica je svakako inspiracija i sve što zašijemo prvo nam ona proba i sve šijemo u njenoj veličini. Ona iznese to, slikamo je i ako kod nje prođe, onda je definitivno prošlo. Šijemo za djevojčice do 12 godina, ali izađemo nekad u susret i kada dođe mama sa kćerkom i želi iste haljine, mi im uradimo iste haljine, ali se nismo još fokusirali na kolekciju za odrasle. Ništa se ne zna, možda i to bude u budućnosti. Radim i dalje svojim poznanicama, prijateljicama, ali već imamo dosta svojih kupaca koji nam se vraćaju, jer su prepoznali te unikatne proizvode i proizvodi su rađeni kvalitetno, jer se baš trudimo da sve bude kvalitetno urađeno i prilagođavamo se njihovim željama – kakav rukav žele, boju i slično. Izlazimo im u susret i ljudi to prepoznaju. Većina ljudi koji nam dođu i vrate se. Imam svoje dobavljače od kojih nabavljam materijale, planiram i da idem po inostranstvu da proširim saradnju, ali to od iduće godine.”
Nataša ima jaku želju da uspije u svoj poslu, ali takođe i da uči, kako bi mogla da nastavi da proširuje svoj posao, a možda kasnije prenese i na svoju kćerku.