Putovanje brodom je sama po sebi izuzetno uzbudljiva i adrenalinska aktivnost. No, zamislite da ste dio tima koji upravlja brodom i to ne bilo kakvim nego teretnim – odnosno tankerom. Upravo to je posao kojim se već pet godina bavi Harun Jusić iz Živinica.
Jedan dokumentarac na televiziji promijenio je život Haruna Jusića iz Živinica. Naime, uživao je u gledanju dokumentaraca o morskim prostranstvima. Naročito su ga fascinirali brodovi i način na koji oni funkcionišu. Počeo je potom istraživati i pitati se da li se iko time bavi iz Bosne i Hercegovine, te ima li škole za takvo nešto?!
”Na ideju sam došao kada sam na TV-u pogledao emisiju koja je govorila o brodovima. Tada se na neki način probudila ljubav prema ovoj oblasti, istraživao sam nakon toga puno. Potom sam, uz pomoć organizacije Snaga žene iz Tuzle, uspio otići u Crnu Goru, te i završiti pomorsku školu.”
Nakon završetka pomorske škole u Crnoj Gori Harun dobija posao, a onda je uslijedila njegova prva plovidba.
”Prvo putovanje sa brodom i moja prva plovidba počinje 16. januara 2016. godine tada sam se ukrcao u jednoj luci u Teksasu i tada sam počeo svoje putovanje i rad na brodu. Oplovio sam cijelu Južnu i Sjevernu Ameriku. Nakon toga sam bio na ostalim brodovima gdje smo plovili na tim sličnim relacijama između SAD – Meksika – Argentine – Brazila.”
Najljepša stvar u ovom izuzetno odgovornom i zahtjevnom poslu je to što upoznate zemlju, različite kulture i nacije, priča Harun. On trenutno obavlja posao trećeg oficira na tankeru, a kada je tek došao bio je samo pripravnik. U ovom poslu svaki dan je nepredvidiv jer postoje različiti izazovi, ali ljudi prepoznaju pedantnost i profesionalan pristup u radu.
”Jedan od izazova u karijeri… izdvojio bih putovanje preko Atlantika iz Hjustona do Gibraltara u novembru gdje smo imali strašno nevrijeme nekih 20 dana ukupne plovidbe koja je trajala 26 dana.”
Iako se ovim poslom bavi veliki broj ljudi iz različitih država svijeta rijetki su Bosanci i Hercegovci koji krenu Harunovim stopama.
”U BiH je ovo jako rijedak posao jer mi nemamo uopšte pomorske škole ili neku edukaciju za to. Naši pomorci moraju da završavaju škole u drugim državama. Što se tiče susjednih zemalja, Hrvatske i Crne Gori oni stoje znatno bolje. Zato oni iz BiH koji žele da se bave ovim poslom moraju se snalaziti na razne načine i ići u druge države.”
No, vrijedi se žrtvovati, smatra Harun. Osim što je potrebno školu završiti u susjednoj ili u nekoj drugoj zemlji Evrope potrebno je biti i psihički jaka ličnost. Raditi miljama daleko od kuće nije lako, priča on.
”Naravno da je teško odvajanje od porodice i svega, jer na brodu provedem 6-7 mjeseci i moram se psihički pripremiti za ovaj posao i takvu vrstu poduhvata. Ipak, vrijedi se žrtvovati jer sam tokom rada vidio ljepote zemlje, te sam upoznao različite kulture i krajeve zemlje, upoznao sam i ostale nacije, te interesantne ljude.”
Također, zarada u ovom poslu je izuzetno velika, a radi se o, gledano iz ugla standarda u Bosni i Hercegovini, basnoslovnim iznosima. Harun je ovaj neobičan posao zavolio, ali je pandemija korona virusa uticala na sve pa i na pomorski saobraćaj. Trenutno je kod kuće u Živinicama, a nada se da će se što prije vratiti na svoje radno mjesto.
”Korona je veoma uticala na moj posao. Ja sam već osam mjeseci kod kuće, a trebao sam da budem tri ili četiri mjeseca. Što se tiče korone ona je izazvala pometnju u pomorstvu, neke moje kolege koje rade na kruzerima izgubili su posao, a ja sam na tankeru pa u suštinu i nisu tankeri usporili poslovanje, ali problem je izdavanje vize, to je moj problem i čekam američku vizu već četiri pet mjeseci. To se nikad nije desilo jer su mi obično izdavali vizu za dvadesetak do mjesec dana.”
No, čekao vizu još mjesec, dva ili tri, Harun će sigurno ponovo obući uniformu za pomorce i sa tankerom prevoziti crno zlato – kako se najčešće naziva nafta. Ovaj Bosanac i Hercegovac je pokazao kako je za ispunjenje svoje želje potrebno mnogo hrabrosti, odricanja, ali i sreće. Sve se to, zaključuje Harun, nekako posloži bitno se samo odvažiti.