Trend odlaska stanovništa iz Bosne i Hercegovine ne jenjava. Analize pokazuju da mnogi sada odlaze zbog sistema koji im ne pruža nikakve šanse za uspjeh. Međutim, ima i onih koji se vraćaju iz inostranstva kako bi pokrenuli vlastiti biznis i pokušali uspjeti u svom gradu.
Bekir Karić mladić je koji se nakon nekoliko godina boravka i rada u Austriji odlučio vratiti u rodni grad. Nakon što je tamo zatvorena firma u kojoj je radio krenuo je tražiti posao u Njemačkoj.
“Predao sam čak i za vizu u Njemačkoj i jedan sam od rijetkih koji je dobio termin za ambasadu u roku od sedam dana, dok drugi čekaju mjesecima i više. Podigao sam vizu i onda sam sjeo razgovarati sa suprugom i rekao: Nećemo mi odavde ići, hajde da uložimo ovaj novac koji imamo u neki svoj projekat.”
I uspio je u svojoj ideji. Odlučio je otvoriti pržionicu kafe. Ovo je druga pržionica kafe u Tuzli, a iako radi tek mjesec dana, interesa za omiljenim napitkom mnogih, kaže, ima.
“Najviše su na početku kupovali stanari u naselju. Širio se miris kafe pa su se svi pitali odakle ide dok nisu otkrili pržionicu. Kasnije sam ponudio svoju kafu mnogim kafićima i restoranima.”
Priče poput Bekirove, podržava i promoviše Unija za održivi projekat, te apeluje na vlasti da kroz izmjene zakona poboljšaju sistem i olakšaju procese pri zapošljavanju i samozapošljavanju.
“To nas čini ipak na neki način optimistima da ćemo u narednom periodu raditi mnogo toga i ponuditi mladima da mogu živjeti od rada u BiH. Naš sistem i uređenje su komplikovani, ali nadamo se da su vlasti shvatile da moraju pojednostaviti sve i omogućiti mladima da sa svojim biznisima opstanu u BiH”, rekla je Mirhunisa Zukić, predsjednica Unija za održivi povratak i integracije u BiH.
Porazna je činjenica da je u posljednjih deset godina, Bosnu i Hercegovinu napustilo 600 hiljada osoba. Razlozi su brojni, od nemogućnosti pronalaska posla u svojoj državi, preko nezadovoljstva cjelokupnim sistemom kazala je Zukić.
“Oni su najčešće ekonomske prirode ali u zadnje vrijeme i političke prirode, ljudi napuštaju svoja radna mjesta i to vrlo stabilna ali jednostavno za dobrobit svoje porodice odlaze. Što se tiče mladih, oni odlaze i kroz studentske posjete, upoznaju se sa ljudima i poslije odu. Pratili smo i odlaske, niko nije otišao sa osmijehom nego uvijek idu uplakani”.
Budući da su odlasci i suze sada iza Bekira, on se nada da će svojim primjerom utjecati i na druge mlade. da neće ponovo postati dio statistike i jedan od onih koji su zbog posla napustili Bosnu i Hercegovinu.