Mirza Nikolajev: “Nadam se da ću 2030. moći nastupati u mom gradu!”


Bosna i Hercegovina nakon 24 godine imala je predstavnika u sankanju na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu. Riječ je o Mirzi Nikolajevu. Ovaj mladić zauzeo je 33. mjesto nakon prve i 34. mjesto nakon druge vožnje. Treba istaći da je Mirza izuzetno mlad i da je pred njim je sigurno svijetla budućnost u ovom sportu. Za OP otkrio je kako je zadovoljan svojim plasmanom, organizacijom, ali i kako se desilo da sasvim neočekivano pokupi simpatije domaćina Kine.

Mirza, jesi li zadovoljan nastupom u Pekingu?

Mirza: “Moram priznati zadovoljan sam, s obzirom da je to bila jedna vrlo zahtjevna staza za mene na ovim novim sankama i ne samo to već i na tolikoj sceni, gdje nisam uopšte očekivao da će biti toliki pritisak. Jednostavno nisam očekivao da će tolika pažnja biti i od roditelja, od prijatelja, od svih koji su me gledali. Tako da, s te strane imao sam jedan ogroman pritisak i to mi je bilo jedno novo iskustvo. Tako da sam zadovoljan kako sam uspio da odvozim vožnje i zadovoljan sam samim nastupom na Olimpijskim igrama.”

Kakav je bio osjećaj doživjeti otvaranje igara i predstavjati domovinu?

Mirza: “Sami osjećaj na Olimpijskim igrama je nevjerovatan, jedno posebno iskustvo. U momentu kada smo držali zastavu ja i Elvedina, tad sam se osjećao izuzetno ponosno i nevjerovatno. Sve emocije su me pogodile u tom trenutku i htio sam da se smijem, htio sam da plačem, sve odjednom. Nisam više mogao ni normalno da razmišljam, tako da je i malo stvari kojih se sjećam sa ceremonije otvaranja. Toliko sam bio pod utiscima i pritiscima između ostalog, ali generalno bilo je super i stvarno je nevjerovatan osjećaj. A da ne kažem da sam napravio jednu odličnu promociju za Bosnu i Hercegovinu, ali i grad Sarajevo i za svoj sport naravno.”

Pojedini učesnici žalili su se na hranu i smještaj, ali i samu organizaciju. Kakav je tvoj komentar na to?

Mirza: “Moj komentar na to je to da je svačije iskustvo drugačije, što se tiče toga. Naprimjer, meni hrana nije uopće bila toliko loša, nego je jednostavno bilo repetitivno, ponavljalo se previše iz dana u dan. Samo je drugačiji “šmek” hrane, na koji mi nismo navikli. Ne mogu reći da je loša hrana u Kini cijeloj, već samo u olimpijskom selu. To su bila samo ta dva restrorana u olimpijskom selu i ne mogu na osnovu toga zključiti da je hrana u Kini loša. Organizacija je stvarno na vrhunskom nivou. Iznenađen sam prosto, jer jednostavno u ovakvim uslovima očekivao sam da će to puno teže organizovati. Međutim, fino je prolazila organizacija, prijevoz od jednog mjesta do drugog, od olimpijskog sela do staza ili borilišta.”

Pobrao si i mnoge simpatije kineskog stanovništva, kako je došlo do toga?

Mirza: “Da, probrao sam eto i mnoge simpatije, slučajnim namigivanjem na ceremoniji otvaranja. Tome se iskreno nisam ni nadao, bio sam nekako hajde samo nešto da uradim, da nekako skrenem pažnju na sebe i odjednom sam samo to uradio. Iako, moram priznati da se ni ne sjećam toga toliko. Bio sam toliko pod tremom da nisam uopšte ni mislio da ću se toliko ukočiti dok sam hodao i nosio zastavu. Hajde dobro što publika gleda, nego što onda shvatiš u jednom trenutku ko te sve gleda, nije samo ta publika u stadionu, nego cijeli svijet. Zbog toga sam se malo i ukočio, ali sreća uradio sam to nešto i onda sam pokušao biti što veseliji i razdraganiji da privučem malo pažnje na sebe. Izgleda da mi je uspjelo.”

Šta možemo očekivati od Mirze Nikolajeva u budućnosti?

Mirza: “Ne znam kako konkretno odgovoriti na to pitanje, ali mogu samo reći da ću se potruditi da radim što bolje iz sezone u sezonu. A rekao sam barem još dvije Olimpijade čekam, ovu našu, nadam se stvarno da će se to uspjeti organizovati i održati. Kad kažem našu, mislim upravo na ovu Barcelonu i Sarajevo, ako Barcelona dobije kandidaturu i ako se mi malo uozbiljimo što se tiče organizacije i odnosa prema sportu. Mogao bih samo to reći da možemo očekivati moj nastup na barem još dvoje Olimpijske igre. Nadam se na toj drugoj Olimpijskoj igri, nastupu u mom gradu, da me gledaju roditelji, prijatelji, svi oni koji mi puno znače i koji su me podržavali, tako da mogu i njima pokazati ustvari šta ja umijem. A i bilo bi mi pravo drago da napokon nakon svih ovih godina treninga jednom se spustim na našoj stazi, da ima priliku neko da me pogodi grudvom između ostalog.”

Nakon Mirzinog plasmana, priča o obnavljanju bob staze sve je življa, realnija i aktivnija. Dijelimo nadu da bi Sarajevo do 2030. zaista i moglo obnoviti bob stazu na kojoj bi Bosna i Hercegovina imala svog predstavnika, Mirzu Nikolajeva. A mi smo na njegov plasman itekako ponosni, naročito uzevši u obzir i to da je Mirza tek prošle godine, uz pomoć dobrih ljudi, dobio nove sanke.