Mirza Junuzović, maturant Treće gimnazije u Sarajevu odlučio je na kreativan način utrošiti svoje vrijeme za vrijeme koronavirusa. Kako je preporučeno da se ograniči kretanje van kuće, Mirza je tražio nešto što može raditi iz topline svoje sobe. Ovaj tinejdžer je pronašao strast prema grafičkom dizajnu i počeo se baviti izradom logotipa.
Mnogo mladih ljudi je za vrijeme pandemije pokušalo pronaći poslove od kuće, okušalo se u raznim hobijima ili pohađalo online kurseve. Jedan od takvih je i Mirza Junuzović, srednjoškolac koji je odlučio biti produktivan i pronaći novi hobi.
OP: Mirza, kako je sve krenulo i kako si došao na ideju da se počneš baviti izradom logotipa?
“Tražio sam zanimaciju, ali sam tražio i put kojim ću ići dalje u životu, odnosno tražio sam koji bih fakultet mogao upisati. Evo, iskreno ću ti reći, sjeo sam jedan dan za kompjuter, pretražio sve fakultete i vidio da na Burch-u ima odsjek za grafički dizajn. Malo sam istraživao i to mi se stvarno svidjelo. Ali, morao sam nešto raditi kako bih se bolje upoznao sa tim. Upisao sam kurs grafičkog dizajna koji je trajao sedam sedmica. Tu sam stekao određene vještine u korištenju programa kao što su InDesign, Illustrator i PhotoShop. Tako se stvorila ljubav prema grafičkom dizajnu.”
OP: Kako izgleda tvoj radni proces? Od početka, ideje pa do samog finalnog proizvoda kojeg napraviš, odnosno nacrtaš?
“Sve zavisi o toga šta klijent želi. Može biti veoma komplikovano, a i ne mora biti. Na primjer, klijent može reći kakav slogan želi, kakve boje želi, odnosno kako želi da logo izgleda. Onda sam ograničen tim informacijama i moram da pravim onakav logo kakav klijent očekuje. S druge strane, ima klijenata koji žele da ih iznenadiš. Tada na raspolaganju imaš razne opcije. Inspiraciju možeš potražiti na internetu, među sličnim rješenjima. Ljudi misle da je jednostavno napraviti logo, a uopće nije. Bilo kakav logo možeš uraditi za dan – dva, ali kvalitetan logo možeš uraditi za četiri mjeseca. Nakon što napravim prve verzije, obavezno se konsultujem se sa roditeljima i prijateljima. Pitam ih da li bi nešto dodali ili izmijenili. Nikad ih ne pitam da li im se logo sviđa, jer na primjer, nekome se ne sviđa logo McDonaldsa i to je pošteno. Tuđe savjete možeš, a i ne moraš primijeniti.
OP: Koji je najbitniji faktor tokom koji logotip čini primamljivim? Je li to boja ili slogan?
“Svaka linija i svaki oblik ima svoju priču, zato što je svaki oblik specifičan i predstavlja nešto. Uzmimo primjer nekretnina. Ne možeš raditi logo nekretnina, a da bude roze ili ljubičaste boje. Možeš, ali to je neozbiljno. Moraš imati neke ozbiljne boje; crnu, sivu ili smeđu eventualno. Mogu reći da su boje bitne jer daju neku magiju i čar.”
OP: Je li ovo kratkog maha ili nešto čime se želiš baviti u budućnosti?
“Mislim da ne bi trebalo biti kratkog maha i da je ovo nešto sa čime ću nastaviti na fakultetu. Meni je želja da ne budem samo freelancer, želim da imam svoju firmu, završim nešto srodno web dizajnu i budem kompletan grafički dizajner.”
OP: Koliko je bitno da mladi nađu neku zanimaciju i rade nešto što može da im se isplati?
“Ja mislim da je to veoma bitno. Ja i ti smo srednjoškolci, koji znaju kako je zaraditi svoj novac i znaju koliko je to teško. Kada završimo fakultet i počnemo tražiti posao, već ćemo znati kako i šta je potrebno za uspjeh. Znat ćeš koliko vrijediš, znat ćeš šta radiš i koliko to vrijedi.”
Pozitivno je što raste trend mladih koji žele biti neovisni od svojih roditelja i zaraditi za svoj džeparac. U kombinaciji sa obrazovanjem ili usavršavanjem zanata, to je fantastična kombinacija za emancipaciju i pronalazak samoga sebe i vlastitog životnog puta.