Cerebralnom paralizom nazivaju se različiti poremećaji koji utječu na sposobnost kretanja, te držanja tijela i ravnoteže. Iako cerebralna paraliza uveliko odredi živote ljudi, brojne osujeti da teže ka onome za čim im srce kuca, ima i onih koji bez obzira na sve ustrajavaju u svojim snovima i pri tome ostvaruju impozantne rezultate. Priču iz Tuzle donosi Azur Delić.
”Doktori su mi na rođenju oštetili jedan dio kičme i tako mi je… od rođenja dijagnosticirana cerebralna paraliza. Imala sam dosta problema, ali ljubav prema slikarstvu mi je pomogla da prebrodim sve prepreke. Moram reći… svako ko zaista želi može ostvariti svoje ciljeve.”
Ovako svoju životnu priču počinje Merima Muminović. Iako joj je dijagnosticirana cerebralna paraliza, ona nikada nije klonula duhom. Svoj životni put je gradila kroz aktivizam, a na tom putu je naišla kako na veliku podršku, tako i na razna sputavanja. No, krenimo redom. Merimina prva ljubav je bila slikarstvo, dok je prvi susret sa kistom i platnom imala u petom razredu osnovne škole. Slikarstvu se aktivno i u potpunosti posvetila tek po završetku obrazovanja.
”Moja ljubav slikarstvo zajedno sa mnom korača kroz život miješajući se u sve boje mog života. Slikarstvo me odvodi u potpuno drugu dimenziju… Slikarstvo mi omogućava da sve svoje ljubavi pretočim u sliku… svoju životnu borbu sa cerebralnom paralizom savladala sam slikarskim kistom i platnom.”
Merimin talenat prepoznali su i građani Tuzle prilikom samostalnih izložbi slika. Ovaj potencijal prepoznat je i van granica naše zemlje, pa je Merima 2005. i 2008. godine učestovovala na Internacionalnom takmičenju mladih umjetnika u Tirani, gdje je zavrijedila specijalnu novčanu nagradu.
”Do sada sam napravila blizu 300 slika koje su naišle na pozitivne komentare i kritike. U svom umjetničkom izričaju preferiram jednu od najzahtjevnijih tehnika – ulje na platnu. Uz pomoć ove tehnike projiciram, odnosno stvaram svijet obojen ljubavlju i nadom. Volim također tehniku mokro na mokro, ali ulje na platno mi je primarno.”
No, iako je slikarstvo njena osnovna ljubav i nasušna potreba, Merima je prepoznala i sport koji preferira. Tako se ona tri godine aktivno bavila streljaštvom za osobe sa invaliditetom. I tu je napravila nevjerovatne rezultate.
”Učestvovala sam u kantonalnoj i federalnoj ligi. U kantonalnoj sam osvojila treće, a u federalnoj četvrto mjesto, tako da sam sa ovim rezultatom ušla u mladu reprezentaciju BiH koja je po prvi put tada izašla na Evropsko prvenstvo u streljaštvu za osobe sa invaliditetom, koje se održalo u Beogradu 2018. godine. Sretna sam što sam bila dio tima. Divan je osjećaj kada možete predstaviti sebe i svoju zemlju na ovako velikom takmičenju. Nezaboravno iskustvo.”
Ali… iako je sve išlo odlično – došlo je do nove, neočekivane prepreke.
”Napustila sam streljaštvo jer mi nije pružena zaštita i nije mi omogućeno da se razvijam u ovom sportu onoliko koliko bi trebalo. Voljela bih da se bavim ovim sportom kada bih imala adekvatne uslove za ovaj sport… Poslije svakog pada ustajem i nikad ne odustajem. Hvala.”
Merima sigurno neće odustati od svojih snova i od samoostvarenja. Bez obzira na cerebralnu paralizu, bez obzira na sputavanja okoline, različite demotivacije, ona će ustrajati, kako kaže zbog sebe i ljudi koji joj daju nemjerljivu podršku. Invaliditet nije bauk, uz trud i rad na sebi možete sve – zaključuje Merima.