Maloljetničke trudnoće, tabu tema našeg društva


Broj maloljetničkih trudnoća se iz godine u godinu povećava u Tuzlanskom kantonu. I to drastično! Tokom 2014. godine zabilježeno je 28 porađaja, a već godinu poslije 67. Samo u posljednje četiri godine u TK se više od 270 maloljetnica porodilo. No, o tome se u društvu malo govori, a ova pojava uveliko je tabu tema našeg društva.

U posljednjih pet godina  267 maloljetnica postale su majke, dok je najmlađa imala samo trinaest godina! Ova pojava u diskursu se ne problematizira, skoro da se ne i spominje. No, ima i onih koji žele progovoriti o ovoj gorućoj temi. Tako su učenici Srednje medicinske škole u Tuzli u svom projektu ”Građanin” ponudili različita rješenja, dok su pokušali odgovoriti na uvijek aktuelna pitanja, kaže nam Aida Dedić, učenica trećeg razreda:

”Osnovni problem leži u samoj edukaciji mladih ljudi, mladi su stvarno needukovani. Mi smo izvršili anketiranje u sedam srednjih škola, sa područja grada Tuzla i dobili smo informacije da su mladi sa 13-14 godina stupali u seksualne odnose i da zbog toga imamo ovakve rezultate da imamo 260 porođenih maloljetinica na UKC-u, to je stvarno ogroman broj i ogroman postotak”.

Ovaj šokantan podatak, potvrdio nam je Anis Cerovac, specijalizant ginekologije i opstetricije, na klinici za ginekologiju i akušerstvo, na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla:

 „Mi smo radili jednu retrospektivnu petogodišnju studiju, gdje smo za period od 2014. do 2019. godine, koja još uvijek traje, utvrdili da je na klinici bilo 267 poroda kada su u pitanju adolestentice uzrasta od 12 do 19 godine života, s tim da je najmlađa adolescentica bila trudnica sa 13 godina.“

U istom ovom periodu na klinici je izvršeno i 57 prekida trudnoće. Mladi nisu svjesni opasnosti, kaže Cerovac, a jedan od načina podizanja svijesti kod mladih sigurno je uvođenje nekog vida seksualnog obrazovanja u škole. To bi, pokazuje iskustvo zapadnih zemalja, moglo dovesti do smanjenja broja trudnoća. No, roditelji su u Tuzlanskom kantonu najčešće protivnici ovakvog vida obrazovanja.  Jasmina Sejdinović – glavna medicinska sestra Službe za zdravstvenu zaštitu žena i trudnica:

 „Mi smo imali konferenciju na KC koju je profesorica Dženita Ljuca pokrenula upravo kao inicijativu da se pokuša uvesti ovakav vid obrazovanja u srednje škole, jer generalno imamo probem. Vidjeli smo različita shvatanja; neki su bili za, neki su protiv, sve zavisi od tog odgoja, patrijahalnog odgoja, kojim smo mi uglavnom tako i vaspitani. Šta da vam kažem, tabu je tema, a nažalost seksualne aktivnosti se dešavaju i problem je sve veći i veći.“

Šutiti o ovoj pojavi ne vrijedi jer djeca stupaju u seksualne odnose i to je realnost, kažu naši sagovornici. Ovu realnost roditelji i bližnji često ne žele vidjeti pa djeca nemaju s razgovarati. Mirza Adić – učenik trećeg razreda Srednje medicinske škole:

 ”Najčešće djeca to ne mogu, ne znaju kako da kažu svojim roditeljima kako da stupe u seksualne aktivnosti, pa zato imamo ove učestalosti da djeca već od 12 godina stupe u te aktivnosti, zato i ova maloljetnička trudnoća, ne razmišljaju znači glavom šta kada se to dijete rodi, šta uraditi sa njim, od koga da se uzima taj novac, kako da živi sa tim djetetom. Mi smo najveći krivci što stupamo u seksualne aktivnosti a da se ne raspitamo kako to, zašto i tako”.

No, ima i učenika čiji roditelji vode računa o ovom aspektu i razgovaraju sa svojom djecom, kaže Amina:

”Zato je potrebno da edukovani ljudi, ljudi koji su kompetentni za to, edukuju mlade ljude kako bi i oni danas – sutra mogli edukovati nekog drugog i to je upravo cilj ove naše prezentacije i ovog našeg projekta“.

Edukacije bi, saglasni su sa Aminom i stručnjaci, trebalo biti, ali i dalje nije tako. Čak se, kažu nam učenici, ni na časovima biologije ne posvećuje dovoljna pažnja reproduktivnom sistemu. Aida Dedić, učenica trećeg razreda:

 ”Ja sam osoba koja ima 17 godina, završila sam osnovnu školu i treći sam razred srednje škole i do sada sam možda imala jedno predavanje na tu temu i to je bilo predavanje o menstrualnim ciklusima”.

S druge strane, tek kada se dogodi neželjena trudnoća, tada svi traže rješenja i počinju da se informišu. O prevenciji se dakle malo misli, objašnjava nam Anis Cerovac, specijalizant ginekologije i opstetricije na UKC-u. Prekid trudnoće se može izvršiti do desete sedmice trudnoće:

”Međutim, nakon toga do 20 nedjelje se može izvršiti prekid trudnoće samo uz odobrenje Prvostepene komisije ukoliko postoje situacije gdje trudnoća ugrožava zdravlje majke, dakle iz etičkih razloga, ukoliko se radi o anomalijama ploda koje su nespojive sa životom ploda, kao i iz socijalnih indikacija, u ovom slučaju kada se radi o maloljetnici koja nema svoju porodicu, u smislu da nije udata, nema partnera, nema stalnog zaposlenja, nema načina kako da se brine za buduće novorođenče.“

Maloljetničkih trudnoća je sve više i to se ne smije previdjeti, poručuju kako učenici Medicinske škole, tako i stručnjaci sa UKC-a. Edukacija i sistemski koraci ka osvještavanju maloljetnika nužni su, jer šutnja očito donosi pogubne posljedice.