Sportska psihologija je grana psihologije koja se bavi proučavanjem utjecaja psiholoških procesa na sport, sportsku izvedbu, vježbanje i tjelesnu aktivnost općenito. To je relativno mlada disciplina unutar psihologije. Prvi temelji istraživanja u ovom području su postavljeni tek 1920-ih godina. Koliko je zapravo bitna da mentalna priprema, da li je jednako važna kao i fizička, te koliko je to prepoznato u BiH za OP govori Jovana Hadžić, psihologinja, bivša sportistkinja i trenerica.
Većina profesionalnih sportaša i trenera rade sa psiholozima kako bi povećali motivaciju za daljnje napredovanje, prevazišli strahove te stekli samopouzdanje. Olimpijada u Japanu potvrdila je da je psihičko zdravlje sportaša ugroženo. Na sportaše se vrši veliki pritisak, svjesno ili nesvjesno, bilo od navijača, roditelja, pa čak i samih trenera. Jovana Hadžić, psihologinja, bivša sportistkinja i trenerica, tvrdi da je psihološka priprema jednako važna kao i fizička.
„Sigurno smo svi gledali nekog sportaša ili neki tim i znali smo da su bili favoriti ili fizički najspremniji ali zbog pritiska okoline ili treme ili manjka samopouzdanja nažalost na samom takmičenju ne pokažu što znaju i radi psihičkih blokada izgube i zato je jednako važna mentalna kako i fizička sprema.“
Jovana se ranije bavila ritmičkom gimnastikom. Upravo to iskustvo je navelo da danas postane sportski psiholog i pomaže mladim sportašima. Na svojoj koži je osjetila šta znači preveliki pritisak bez adekvatne psihološke pripreme.
„Ja sam se preko 10 godina bavila ritmičkom gimnastikom i interes za sportsku psihologiju se upravo desila zbog toga. Ja sam doživjela sagorijevanje i uvidjela sam tada npr. da sam imala veću psihološku pripremu i više se pripremala, mogla sam se još baviti i kasnije kao trener vidjela sam koliko je važno. Poznati sportisti su pod pritiskom roditelja, navijača, medija, samih sebe. Zbog toga sportaš treba biti mentalno jak i kontrolisati svoje emocije i odigrati najbolje.“
Koliko treba raditi sa sportašima toliko je bitno raditi i sa roditeljima i sa trenerima. Sve su to ključni faktori za uspjeh jednog sportaša. Svaki sportaš iza sebe mora imati cijeli tim ali i kontinuirano raditi. Ne može se psiholog uključiti samo pred neko veliko takmičenje ili kad se već pojavi neki veći problem. Potrebno je raditi preventivno i kontinuirano.
„Ja kao sportski psiholog radim najviše sa sportašima ali i sa trenerima i roditeljima jer je sportašu najvažnije kad ima cijeli tim iza sebe. Na zapadu je jako proširena svijest o sportskoj psihologiji a kod nas tek to polako dolazi. Roditelji i treneri polako tek shvataju i polako počinju uključivati psihologa u život sportaša. Zbog toga je važno kontinuirano raditi. Nije to u 10 minuta sa sportašem da dođemo do zaključka kako doći do uspjeha. Svi su različiti da su isti bilo bi lako napravili šablon ali kroz rad sa psihologom sportaši otkrivaju sebe i rade kao mali tim.“
Mala pozitivna trema zna biti i korisna ali kada potpuno preuzme kontrolu nad sportašem tada imamo veliki problem. To su vrlo ozbiljne stvari o kojima se mora voditi računa. Nekada i treneri i roditelji u najboljoj namjeri nastoje ohrabriti sportaša govoreći da se opusti. No, upravo to često ima kontra efekat.
„Zavisi kako koji sport, dosta njih ima tremu. Dobra je mala pozitivna trema. Ona nam digne adrenalin i tjera nas dalje. Ali ako je prevelika, sprečava sportaša i kontroliše ga, što nije dobro, je jer više na tremu baziran. Zato se radi na tome kako otkloniti tremu. Neki sportaši kad vide konkurenciju sumnjaju u sebe. Zato je važno raditi na tome kako vratiti samopouzdanje. Zna biti frustrirajuće kad ne znaju kako se nositi s emocijama pa im kažu ‘opusti se, nije strašno.’ Nije to kao neki prekidač, upali i ugasi. Sve zavisi i od sporta – imamo individualne sportove gdje radim pojedinačno sa sportašem. Tu je važan trener, gdje ga pratimo u cjelini. Onda ja prisustvujem ili gledam preko interneta a kod grupnih sportova je važno da sportski psiholog radi na jačanju tima, da zajedno komunicira.”
Koliko god nam život poznatih i uspješnih sportaša djeluje idealan na televiziji stvarnost je dosta drugačija. Oni su često usamljeni, izloženi prevelikom pritisku, žive po hotelima, većinu vremena su fokusirani na treninge, pripreme i takmičenja. Njihov društveni život pati i propuštaju dosta toga. To je cijena koju moraju platiti ako žele biti profesionalni i uspješni sportaši.