U Tuzli je organizovano potpisivanje peticije za hitnu reformu visokog obrazovanja Tuzlanskog kantona. Peticiju je realizovao aktivistički pokret “Karton revolucija”, a za samo dva sata prikupljeno je 600 potpisa. O nastanku problema, o kojima se “Karton revolucija” i prije peticije oglasila na Facebooku i o zahtjevima upućenim nadležnima, Adi Selman, član “Karton revolucije” otkrio je u razgovoru sa Fuadom Vojnikovićem.
Aktivistički pokret Karton revolucija realizovala je akciju potpisivanja peticije u kojoj su građani i građanke Tuzlanskog kantona zahtijevale hitnu reformu sektora visokog obrazovanja TK-a. Koji su to tačno zahtjevi i gdje je nastao problem?
Adi: “U Tuzlanskom kantonu je već duži niz mjeseci pravi kolaps visokog obrazovanja u kontekstu da se korupcija toliko raširila, pogotovo što se tiče namještanja ispita, što se tiče izdavanja diploma upitnog integriteta. Nastao je niz grupa i na Facebooku i na drugim društvenim mrežama mladih ljudi i studenata koji iznose konkretne zahtjeve i konkretne dokaze o korupciji i o nelegalnim dejstvima u sektoru visokog obrazovanja. Iz tog razloga mi smo kao pokret “Karton revolucija” odlučili da krenemo u proces reforme sektora visokog obrazovanja s obzirom na to da smo uvidjeli kroz razmatranje čitave situacije i niz nezakonitosti, prvenstveno koji se tiču korupcije na javnom univerzitetu, ali i slučaja privatnih univerziteta poput Europskog univerziteta “Kallos.” To je jedini univerzitet u Federaciji Bosne i Hercegovine koji radi, a nema institucionalnu akreditaciju. Pri tome radi u skladu sa zakonom, jer mu to omogućava trenutno zakon o visokom obrazovanju. Upravo iz tog razloga, mi smo kreirali četiri zahtjeva koja se tiču konkretnih izmjena zakona visokog obrazovanja u kontekstu akreditacije gdje bukvalno želimo prepisati zakon iz Kantona Sarajevo, ali tražimo i da Vlada Tuzlanskog kantona omogući mehanizam studentima i mladim ljudima koji žele prijaviti korupciju, koji žele ukazati na nelegalne radnje da to mogu kroz Ured za borbu protiv korupcije i savjet za visoko obrazovanje. Mi tražimo da predstavnici studenata, odnosno predstavnici “Karton revolucije” ili bilo kojeg drugog nezavisnog udruženja, koji ne zavisi od političkih opcija, uđe u ta tijela kako bi mogli delegirati probleme i pratiti njihovu realizaciju jer trenutno to nije moguće. Osim društvenih mreža, mi kao mladi ljudi Tuzlanskog kantona nemamo resurs da se borimo protiv korupcije i nepotizma.”
Da li su se na to oglasili iz Ministarstva za visoko obrazovanje, ili iz Europskog univerziteta Kallos? Postoji li komunikacija između vas i njih?
Adi: “Dok smo pripremali ovu akciju i aktivnosti, kontaktirali smo i kao fizička lica i kao udruženje i ministarstvo obrazovanja i nauke i Agenciju za visoko obrazovanje Bosne i Hercegovine. Dobili smo odgovor kada je riječ o akreditaciji univerziteta da ministarstvo obrazovanja nije nadležno, nego da je to Agencija za visoko obrazovanje. Od Agencije za visoko obrazovanje smo dobili odgovor da oni nisu nadležni, da oni rade sve što trebaju, da to treba uraditi ministarstvo i bukvalno već šest do sedam mjeseci dobijamo takve nedefinisane odgovore, a niko ne želi s nama da lično porazgovara ili da konkretno krenemo da rješavamo probleme. Iz tog razloga smo uradili peticiju, gdje smo za nekih dva sata skupili preko 600 potpisa. Već smo jedan poziv poslali ministarstvu obrazovanja i zahtjev za sastanak. Ako se oni ne oglase u narednih par dana uputit ćemo im ovu peticiju i nastavit ćemo da tražimo sastanak i razgovor, gdje oni neće moći da izbjegavaju odgovornost. Iza ove inicijative stoji preko 600 ljudi, prvenstveno studenata i mladih ljudi. To je dovoljan pokazatelj da u visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona mora doći do promjena.”
Kakvo rješenje predlažete?
Adi: “Mi predlažemo ono što je karakteristika “Karton revolucije”, da ne ukazuje samo na probleme nego i da predlažemo konkretna rješenja. Konkretno rješenje koje predlažemo je što se tiče akreditacije univerziteta, da se odredi jasan rok do kada određeni univerzitet mora završiti proces akreditacije, a ne da može biti vječno neakreditovan i izdavati diplome, da to bude sve po zakonu a da diplome ne budu važeće, odnosno budu važeće za funkcionere političkih stranaka i slično, dok za obične građane često i ne budu važeće. To je s jedne strane, a s druge konkretno planiramo da nam Vlada TK-a omogući kroz mogućnost učestvovanja u radu Ureda za borbu protiv korupcije i Savjeta za visoko obrazovanje da kažemo koji su to konkretni problemi, koji profesor radi nezakonito, koje se stvari nezakonito rješavaju. Da imamo gdje iznijeti dokaze i da pratimo realizaciju postupaka koji vode ka rješavanju tih problema. Tražimo da se izmijeni zakon, da se prepiše zakon u kontekstu akreditacije, onaj koji je na snazi u KS. I tražimo da se omogući mladim osobama, studentima, da imaju gdje delegirati probleme. S obzirom na to da sada nemaju, jedina nam je adresa tužilaštvo, ali kada tužilaštvu nešto prijavimo ti procesi traju po dvije-tri godine. To nam apsolutno ne bi dalo željeni rezultat u skorijem vremenu.”
I prije peticije na vašoj Facebook stranici imali ste očitovanje povodom stanja na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Možete li nam reći o čemu je riječ?
Adi: “Medicinski fakultet u Tuzli je jedini fakultet na prostoru TK-a, a možda i Bosne i Hercegovine, na kojem se predavanja još uvijek izvode online, iako je većina mjera odavno ukinuta. Ipak, recimo vježbe se na Medicinskom fakultetu izvode uživo, dok su predavanja još uvijek online. To je jasan dokaz da vjerovatno i sam menadžment ne želi studentima pružiti kvalitetnu nastavu, da se tu dešava nešto mnogo veće što možda vodi i ka uništavanju stalnog Medicinskog fakulteta. Doktori koji nemaju uživo predavanja su izuzetno oštećeni znanjem koje mogu da steknu putem obrazovanja, a i dok je bila sama pandemija u velikoj mjeri je bio proces obrazovanja na Medicinskom fakultetu kompromitiran. Mi ne uzimamo Medicinski fakultet zato što mi to želimo nego zato što nam se zaista najviše studenata javlja s Medicinskog fakulteta, gdje ukazuju na brojne probleme, propuste. Sam taj fakultet je specifičan po tome što će studenti koji završe sutra raditi i imati naše živote u rukama. Oni trebaju imati najbolju moguću nastavu, najbolje moguće znanje, što trenutno sada ne dobijaju putem Zooma ili Skypea, gdje jednostavno ne mogu uživo ni pitati profesora ni komunicirati s njim niti išta slično. Mjere protiv COVID-19 više nisu na snazi tako da apsolutno nema zakonskih prepreka da se nastava izvodi normalno.”
Šta ako se nadležni ogluše na zahtjeve? Koji su daljnji koraci? U čemu će se oni ogledati?
Adi: “Pa mi ćemo svakako istrajati dok se ne riješi ova situacija. Mi smo imali niz i ranije brojnih inicijativa koji smo na ovaj ili na onaj način riješili. Mi zaista vjerujemo da ćemo ministarstvo obrazovanja, sada je bila promjena vlasti pa možda je i to malo usporilo proces, ali mi vjerujemo da će nas oni pozvati na razgovor i da je svima u interesu da riješimo te probleme. Vjerujemo da ćemo s druge strane imati iskrene sagovornike, a ako ne budemo imali, mi ćemo nastaviti i s medijskom kampanjom, a i tražit ćemo alternativne načine komuniciranja, jer postoje i načini da se susretnemo s njima i mimo zvaničnih sastanaka. Tako da, još jednom naglašavam, vjerujem da će svi akteri imati želje da rješavamo probleme, jer naš cilj jeste da rješavamo probleme, a ne da produbljujemo krizu.”
Da li je promjena lokalne vlasti zaista usporila ove procese, pa će se sada nadležni pozabaviti rješavanju svih problema ostaje nam da vidimo. “Karton revolucija” ostaje odlučna, da sve dok ih ne pozovu na razgovore i dok ne ispune njihove zahtjeve neće odustati od pritiska. Mi također pozivamo na pronalaženje zajedničkoj jezika što prije kako se ovakvi problemi i peripetije ne bi prelamali na leđima studenata.