Optimizam daje životnu snagu i podstiče osobe koje se nađu u teškim situacijama da ne odustanu, te da ustraju na putu ispunjenja svojih snova. Baš takva optimistična i puna životnog elana je Tuzlanka Adisa Kišić. Sa 19 godina dijagnosticirana joj je multiple skleroza i njen život je od tada itekako promijenjen. No, Adisa nije posustala; osim završenog fakulteta ona radi i doprinosi društvu.
Umor i problemi sa ravnotežom bili su prvi simptomi obolijevanja od multiple skleroze, priča nam svoj životni usud Adisa Kišić. Ove simptome osjetila je sa 19 godina i tada ih nije shvatala ozbiljno; mislila je da je to zbog stresnog perioda na fakultetu. No, dijagnosticirana joj je multipla skleroza i Adisa od tada živi sa ovom bolešću, a kolica su njeno sredstvo kretanja. Za obavljanje svakodnevnih potreba neophodna joj je pomoć drugih osoba, baš kao i brojnim osobama sa invaliditetom na području Tuzlanskog kantona.
”U mnogim segmentima života potrebna mi je asistencija, počevši od transporta, odlaska i dolaska na posao. Znam i osjećam da ću se osjećati sretnije i ispunjenije i da ću imati dostojanstven život.”
Zbog Adisine i brojnih drugih životnih priča Informativni centar za osobe sa invaliditetom Lotos Tuzla pokrenuo je projekat Personalne asistencije koji je, prema riječima predstavnika ove organizacije, preduslov za samostalan život osoba sa invaliditetom. Brojne evropske države imaju servis personalne asistencije, ali Bosna i Hercegovina to nema. Stoga se osobe sa invaliditetom isključivo oslanjaju na podršku porodice, objašnjava nam Sandra Marković, uposlenica Informativnog centra Lotos.
”U našoj želji i namjeri da se ta situacija promijeni, mi smo započeli sa realizacijom ovog projekta koji podržava Švicarska Ambasada. Mi smo ustvari zaključili da je najbolji način da se takvo nešto vidi, da ljudi probaju tu profesionalnu asistenciju, da imaju priliku da iskuse kako je to imati asistenta, kako izgleda jedan dan osobe kad ima i kad nema asistenciju. Mi smo organizovali sistem treninga, kako za korisnike, tako i za osobe koje će asistirati kroz nekih 50 sati prakse i mogućnosti da ljudi dobiju priliku šta to znači za njihov život.”
U ovaj izuzetno značaj projekat uključeno je 15 korisnika i 15 asistenata.
”Zahvaljujući personalnoj asistenciji, osobe sa invaliditetom mogu doprinijeti zajednici, mogu ostvariti svoje snove, mogu da putuju, da se školuju i osnivaju svoje porodice, da budu zaposleni, a bez da mole ljude iz okoline da ovise o dobroj volji ljudi.”
Realizacija ovakvog projekta olakšat će život mnogima, a u ovom smjeru, poručuju iz Lotosa, treba nastaviti i u narednom periodu kako bi osobe sa invaliditetom mnogo lakše djelovale i doprinosile sebi i zajednici. A uz optimizam i bez asistencije, Adisa je uspješno završila fakultet i već pet godina radi u Informativnom centru Lotos. Kaže da je, kada joj je tek dijagnosticirana bolest, htjela odustati od svega. Ipak, pronašla je snagu u sebi. Svoju borbu i dalje nastavlja, a nada se da će realizacija ovakvog projekta i društveno prepoznavanje njegove važnosti olakšati životni put drugim osobama sa invaliditetom jer je njen bio trnovit i to prije svega zbog društvene neosjetljivosti.