Povodom Svjetskog dana osoba sa autizmom, u Bijeljini je drugu godinu zaredom organizovana Manifestacija inkluzivnog karaktera “I moj pogled na svijet jednako je lijep” sa željom da se pokaže koliko osobe sa autizmom mogu da pruže i da im se da prilika da budu “rame uz rame” sa ljudima redovnog razvoja.
Kao i prošle godine i ove godine u Bijeljini, dva logopeda Jelena Tešić i Melita Marković i dva psihologa Slavena Rajić i Ivana Boroja, organizovale su manifestaciju “I moj pogled na svijet jednako je lijep” kako bi djeci sa smetnjama u razvoju, odnosno sa autizmom, pružili priliku da na sceni pokažu šta mogu. Zahvaljujući prošlogodišnjoj podršci sugrađana, Jelena Tešić kaže da su se odlučile da i ove godine organizuju manifestaciju gdje će kroz igru, pjesmu i recitaciju, djeca sa smetnjama u razvoju uljepšati dan Bijeljincima zajedno sa djecom redovnog razvoja.
“Već drugu godinu zaredom organizujemo ovu manifestaciju povodom Svjetskog dana osoba sa autizmom. Mi smo se odlučili na ovaj vid obilježavanja ovog dana u našem gradu i smatramo da je to veoma značajan kako za njihovu djecu, tako i za njihove roditelje, ali i za cijelu lokalnu zajednicu. Ono što smo željeli je da uključimo što veći broj osoba sa autizmom, ali i bilo kojim drugim teškoćama u razvoju, ali i njihove roditelje. Ove godine smo na inicijativu roditelja, a i zbog pozitivnih reakcija građana na organizovanje ovog vida manifestacija, počeli smo ponovo da pripremamo djecu, kako bismo obilježili ovaj dan u našoj Bijeljini.”
Ivana Boroja, diplomirani psiholog, psihoterapeut u edukaciji, reedukator psihomotorike ističe da djeca, ali i odrasli sa autizmom treba da dobiju svoje mjesto u društvu i da se pomjere sa margina, gdje su već godinama unazad.
“S tim ciljem smo organizatori ove manifestacije drugi put u našem gradu. Djeca sa autizmom su na marginama društva i zapostavljeni, često izopšteni i sa predstava koje organizuju vrtiće, škole, sa ekskurzija i tako dalje. Moramo da znamo da djeca sa autizmom imaju iste potrebe, kao i sva ostala djeca urednog razvoja, potrebe za prihvatanjem, druženjem, ljubavlju, srećom… kako ne bi trpjeli emotivnu bol, kao i roditelji koji zaslužuju da vide svoju djecu rame uz rame sa ostalom djecom. Jako teško uspijevamo da ih izvučemo sa margina, zato je potreban timski rad.”
Iz ugla logopeda, Melita Marković objašnjava da su manifestacije ovog tipa itekako neophodne kako bi djeca dobila priliku da vide da su prihvaćena.
“Manifestacija je neophodna i smatram da su ovakvi vidovi podrške djeci neophodni, jer su mnoga djeca prvi put izašla na binu, prvi put se osjetila prihvaćena i naši sugrađani su prvi put prošle godine imali priliku da vide šta sve naša djeca mogu. Mi koji radimo sa njima znamo koliki su njihovi kapaciteti i šta oni mogu i htjeli smo to da pokažemo i našim sugrađanima, da se malo podigne svijest i da ljudi mogu da razumiju i roditelje i djecu koji se bore sa tim problemom. Dugi niz godina je bio problem kada roditeljima preporučite da odvedu dijete kod logopeda, naročito kod psihologa, vrlo pogrešno se to shvatalo, međutim, sada je već lakše, naročito što sve više imamo djece sa sve većim problemima i prosto je pomoć nas stručnjaka neophodna.”
Slavena Rajić, diplomirani psiholog, koja je i sama osoba sa invaliditetom, kaže da puna sala i prošle i ove godine najbolje govori koliko manifestacije inkluzivnog karaktera znače i djeci i roditeljima, ali i gradu u cjelini.
“Manifestacije su bitne i ova puta sala najbolje govori koliko ovo znači i našem gradu i našoj djeci i njihovim roditeljima. Činjenica je da su pojedina djeca koja nastupaju na ovoj manifestaciji prvi put ušla u Centar za kulturu, u ovom slučaju nećemo uopšte govoriti o samoj sceni ili nastupanju. Znači, njihovi osmijesi govore više od bilo čega i nama je jako drago što smo uspjeli da prevaziđemo činjenicu da se 2. aprila puštaju plavi baloni zato što je danas Međunarodni dan osoba sa autizmom i tu se završava sve. Mi smo željeli da pokažemo da i osobe sa autizmom i svim ostalim poteškoćama u razvoju mogu da doprinesu društvenoj zajednici što smo pokazali i dokazali ovom manifestacijom. Podrška ove godine je veća nego prošle godine, s obzirom da su nam se roditelji sami javljali sa željom da i njihova djeca nastupaju, da i njihova djeca pripremaju i pruže podršku i izraze svoju zahvalnost na svemu što smo uradili.”
Ono što je izuzetno značajno i stvara lijep osjećaj u čovjeku je da Bijeljinci podrškom ovakvim manifestacijama pokazuju da su itekako spremni da pokažu da budu društvo gdje su različitosti pretvorene u prednosti.