Fondacija CURE je zbog svjedočenja glumice Milene Radulović i svih drugih žene koje su javno istupile i pronašle hrabrost da pričaju o nasilju, seksualnom uznemiravanju i silovanju, kao i podrške #NisamTrazila i cjelokupnom pokretu žena, djevojaka i djevojčica koje su digle svoj glas odlučila da javno istupi sa proglasom o NULTOJ toleranciji na nasilje.
Fondacija CURE je nastala s ciljem kreiranja društva u kojem se ne toleriše nasilje, diskriminacija i mržnja. Kroz svoj petnaestogodišnji rad Fondacija CURE promoviše kulturu nenasilja kako bi doprinijele većem kvalitetu svakodnevnog života žena i drugih manjinskih i marginalizovanih grupa. Članice Fondacije CURE su u svoj svojoj različitosti okupljene oko jedinstvenog stava, a to je da nema kompromisa sa nasiljem. Mnogo smo potrešene s nedavnom izjavom glumice Milene Radulović, ali isto tako smo ponosne na Milenu i sve druge žene koje su javno istupile i pronašle hrabrost da pričaju o nasilju, seksualnom uznemiravanju i silovanju. Zato i zbog podrške #NisamTrazila i cjelokupnom pokretu žena, djevojaka i djevojčica koje su digle svoj glas smo odlučile da javno istupimo sa proglasom o NULTOJ toleranciji na nasilje.
RAZLOG NASILJA – Uzroci nasilja ne leže u alkoholu, drogama, izboru partnera/ke, mjestu i vremenu gdje se nasilje desilo ili se događa. Razlog nasilja leži u otkrivanju njegovog uzroka. Uzroci nasilja leže u patrijarhalnom sistemu koji su često refleksija i dominacija muške moći. U svim oblicima nasilja suština jeste zloupotreba moći i potreba za kontrolom žena i ženskih tijela. Patrijarhat, seksizam i nasilje opstaje zbog mreže osoba koje omogućuju da se to desi, tako što ignorišu, ne reaguju i traže opravdanje za nasilnike.
DEŠAVA SE SVIM ŽENAMA – Nasilje nad ženama je direktan produkt patrijarhalnog društva i zato se može dogoditi bilo kojoj ženi bez obzira na godine, socio – ekonomski status, nivo obrazovanja, mjesta boravka, ličnog izgleda, načina oblačenja, te se dešava u javnom, privatnom i virtuelnom prostoru od strane poznatih, nepoznatih osoba, partnera kao i od strane članova porodice.
NE POSTOJI OPRAVDANJE ZA NASILJE – Sve dok se propituju žene koje proživljavaju nasilje (zašto nije uradila nešto, zašto je bila tamo, što je obukla mini suknju, zašto nije vikala i sl.), opravdava se seksizam i nasilje, i nema društvene (a često ni pravne) osude. Onog trenutna kada norma postane rečenica: „Počinilac, seksista, nasilnik je kriv i ne postoji opravdanje za takvo ponašanje!“, mi ćemo biti spremni/e da krenemo u novi dio historije u kojem će žene prvo biti ohrabrene da javno reaguju i da ne budu osuđene za to.
TIČE SE SVIH – Patrijarhalni stavovi pokušavaju sve oblike nasilja nad ženom smjestiti u privatnu sferu. Time što o nasilju ne govorimo mi nasilje dopuštamo i opraštamo. Minimaliziramo posljedice nasilja nad ženama. Nasilnicima i silovateljima dajemo društvenu dozvolu da nastave sa nasiljem. “Lično je političko“ zato borba protiv nasilja treba biti dio javne sfere. Idemo ohrabriti jedna drugu da o njemu govorimo, tako se zajedno suprotstavljamo nasilju.
NASILJE I SEKSIZAM NISU ŠALA – Seksisti, nasilnici i oni koji ih podržavaju često koriste “šale” da provuku svoj seksizam, te da na taj način seksualno uznemiravanje i nasilje ne shvati se ozbiljno. Sa „seksističkim šalama“ se normalizuje seksizam, nasilje, diskriminacija, te nasilje postaje norma u društvu koji motiviše nasilnika da nastavi s nasilnim aktima.
ŽENSKO TIJELO NE PRIPADA MUŠKARCIMA – Tretiranje ženskog tijela kao seksualnog objekta se stopio sa kulturom i tradicijom. Žensko tijelo je najpolitiziranije pitanje društvenog uređenja (po čemu se razlikuje ljevičarska i desničarska politika), jer se politička koplja lome preko žena i njihovih tijela. Muškarci odlučuju u ime žena o njihovim slobodama, životima, tjelesnoj autonomiji, kretanju, načinu oblačenja, obrazovanju i pravima na posjedovanje sebe! Odluka koja bi trebala biti individualna odluka, bez miješanja države ili vjerskih lidera, je dovela do toga da se žene moraju pravdati za sve što odluče raditi sa svojim životima ili tijelima, a kad im se načini nasilje moraju se pravdati društvu. Ženska tijela su svakodnevno bojno polje. Razorena tijela koja vrište pod svakodnevnim raznim oblicima nasilnih činova.
Fondacija CURE poručuje svim ženama, djevojkama i djevojčicama: NISI TRAŽILA!
Nije bitno gdje si bila, s kim si bila, šta si radila, šta si obukla, šta si pila… Važno je da znaš da nije do tebe i ti nisi htjela i nisi tražila da ti se to desi. Nasilnik i seksista je tražio da te seksualno uznemiri i počini nasilje. Nasilnik je odgovoran za nasilni akt prema tebi, uvijek On ne TI.
NIJE TVOJA ODGOVORNOST – To što patrijarhat uči djevojčice, djevojke i žene da se zaštite od nasilja i nasilnika, a ne uče, dječake i muškarce da ne vrše nasilje, nije tvoja odgovornost. Za počinjeno nasilje odgovoran je nasilnik i seksista, odgovoran je obrazovni sistem koji nije kreirao mehanizme za NULTU toleranciju na nasilje, odgovorni su sudovi koji ne kažnjavaju počinitelje, odgovorna je država koja nema mehanizme stvarne osude nasilnika. Nisi ti odgovorna što je sistem kreiran da dodatno viktimizuje ženu koja proživljava ili je preživjela nasilje, a pri tome kreira opravdanje za nasilnika i seksistu.
NISI KRIVA – Najčešća emotivna reakcija na nasilje je strah, stid, krivica, osjećaj izdaje, ljutnja, poricanje, opravdanje… Okrivljivanje osobe koja je proživjela nasilje direktno oslobađa počinioca nasilja.
TVOJE TIJELO – TVOJE PRAVO – TVOJE TIJELO – TVOJA SLOBODA Kroz patrijarhat mi žene smo naučene da se udaljavamo od svojih tijela, da ne posjedujemo sebe i na taj način kreirano je društveno okruženje koje zahtijeva da šutimo kad nam se nešto loše desi. Uče nas da skrivamo svoja tijela (u privatni prostor ili načinom oblačenja – kako bismo se zaštitile od nasilja), kreiramo društvo u kojem žene preuzimaju odgovornost za nasilje koje im se događa, što je pogrešno. Ti posjeduješ svoje tijelo i samo ti imaš pravo da donosiš odluke za sebe i svoje tijelo.
TVOJE ISKUSTVO JE TVOJA PRIČA – Svaka žena pojedinačno ima svoj proces i trebamo razumjeti da neke žene nisu spremne govoriti o proživljenom seksualnom uznemiravanju, zlostavljanju i bilo kojem obliku nasilju. Patrijarhalno mizoginična sredina je kreirala toleranciju na nasilje gdje žene ako progovore javno o nasilju, seksualnom uznemiravanju, društvo osuđuje žene, smatraju je krivom, propituju moralnost i govore da je žena izazvala nasilje. Na taj način kreiramo društveno okruženje gdje su žene natjerane da ne govore o svom iskustvu nasilja.
NISI SAMA – Svim ženama /djevojkama/ djevojčicama koje su našle snagu da javno progovore o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju iskazujemo poštovanje. Svaka žena je bitna, svaka priča je važna. Svojim javnim govorom ste pokazale hrabrost i dale do znanja da nismo same i da smo podrška jedna drugoj. Tvoja priča uvijek je podrška drugoj da iznese svoju priču. Zato Bravo Ti!
TAMO GDJE JE OPRESIJA, TU JE I OTPOR – Koliko god nas ugnjetavali, prigušili, potisnuli, ignorisali, mučili ili/i prozvali ponižavajućim imenima opresivni sistem iznjedri snažne i hrabre žene i djevojke koje bez obzira na eru, kulturu, politiku pokazuju otpor. Žene koje će javno reći istinu o svom iskustvu nasilja, žene koje će zahtijevati slobodu za sebe i za sve žene. Žene koje kreiraju pokrete solidarnosti i podrške za sve žene. Pokrete koji nastaju iz potrebe da se konačno progovori o seksualnom uznemiravanju i seksualnom zlostavljanju kojeg žene trpe u javnom prostoru.
ZATO MI ZAHTIJEVAMO: NULTA tolerancija na sve oblike nasilja – Zahtijevamo da država preuzme ključnu ulogu u prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama, te da se ojača cjelokupni sistem podrške i omogući integraciju žena i djece koja su preživjela nasilje u društvo i zajednicu. Zahtijevamo uspostavljanje državne statistike o svim slučajevima femicida i svim oblicima nasilja nad ženama, da porast slučajeva seksualnih uznemiravanja, nasilja i femicida bude shvaćen ozbiljno. Zahtijevamo da nasilnici budu adekvatno kažnjeni, da žene koje su doživjele nasilje budu zaštićene i da policija, tužilaštvo i sudovi postupaju brzo i efikasno, i da o ovim slučajevima odlučuju u hitnom postupku. Zahtijevamo da počinitelji ratnog i mirnodopskog seksualnog nasilja budu najstrože kažnjeni, da preživjele seksualnog nasilja prestanu biti stigmatizirane i viktimizirane tokom sudskih postupaka, da dobiju neophodnu podršku sistema i institucija, ali i da društvo preuzme ulogu u njihovom osnaživanju, kao i suzbijanju i prijavljivanju nasilja. Zahtijevamo da se stereotipi i predrasude prestanu uzimati kao otežavajuće okolnosti za žene, a olakšavajuće za muškarce, počinitelje nasilja. Podsjećamo državu Bosnu i Hercegovinu da je pravo vrijeme da ratifikuje Konvenciju protiv nasilja i uznemiravanja iz 2019. (br. 190) koju je donijela Međunarodna organizacija rada (ILO) s ciljem dodatne zaštite žena od nasilja i uznemiravanja (osobito seksualnog uznemiravanja) u oblastima rada.