Džan Prašević je maturant Treće Gimnazije u Sarajevu. No i pored svojih školskih obaveza, ovaj vrijedni mladić ostvaruje fenomenalne rezultate u triatlonu. Džan, osim na prostoru Bosne i Hercegovine, učestvuje i na triatlonskim takmičenjima po regionu. Kako je to trenirati triatlon, koliko se i sam mora odricati da bi uopće mogao završavati utrke i neke svoje buduće planove podijelio je sa Omladinskim programom.
Pripremio novinar OP BHRT-a Fuad Vojniković
Triatlon je jedan od najtežih sportova na svijetu. Sastoji se od trčanja, plivanja i vožnje bicikla. Baš zbog svojih dugih distanci, svakodnevnog treniranja i psihičke spreme za utrke, mnogi se ni ne usude probati ga trenirati. Međutim, Džan Prašović, učenik Treće Gimnazije u Sarajevu odlučio je okušati se u ovom sportu.
Džan: „Triatlonom sam se počeo baviti prošle godine, kada sam upisao svoj prvi nastup na Boračkom jezeru. To se desilo na nagovor mog trenera, gdje sam htio vidjeti svoje krajnje granice i istestirati sebe. Inače se od malih nogu bavim vaterpolom, ali već četiri zadnje godine treniram samo plivanje. Nastup na takvom takmičenju je velik i kada vi nešto uspijete završiti u smislu triatlona, to je velika stvar, jer je to jako težak sport. Meni se svidio način organizovanja tih utrka i atmosfera na tim trkama. Također, ostvario sam za prvi put jako dobre rezultate za svoje godine. U svojoj kategoriji osvojio sam treće mjesto, što mi je dalo još većeg podsticaja da ostanem u ovom sportu. Otac mi je kupio cestovno biciklo, što mi je otvorilo još prostora da napredujem, da još više treniram. Naravno, dobio sam želju da još više treniram, kada sam upoznao ljude koje su ostvarili nešto u triatlonu u ovoj državi.“
Treninzi nisu nimalo jednostavni. Bez obzira na vrijeme ili raspoloženje, trening ne smije trpiti. Možda će se nekima svidjeti to što režim ishrane nije toliko striktan, zbog same potrošnje energije na treninzima.
Džan: „Moji treninzi se sastoje od plivanja, brikova, a to vam je trening u kojem radite biciklizam i trčanje, jedno za drugim. Također, treninzi se sastoje i od pojedinačnih treninga trčanja i biciklizma. Ja imam pet do šest treninga plivanja sedmično, dva do tri treninga brikova i odvojeno po jedan trening trčanja i bicikla, gdje su obično neke duže dionice. Naprimjer, biciklo vozim od 80 do 90 kilometara. Vodim računa u ishrani, pazim šta jedem. Ali većinom kad ste u procesu za ovakvo neko takmičenje, tijelo vam se jako puno troši i zahtijeva jako puno kalorija i energije. Većinom se baziram da jedem ugljikohidrate, koje potrošim na treninzima.“
Ni to što je bio najmlađi takmičar na Ocean Lava Montenegru, nije mu smetalo da zauzme visoko 20. mjesto i što je bitnije, završi utrku.
Džan: „Učestvovao sam na olimpijskoj distanci koja se sastoji od 1.500m plivanja, 50km bicikla i 10km trčanja. Najnapornija disciplina mi je bila biciklo, iz razloga što baš i nisam poznavao stazu po kojoj vozim i jednostavno sve mi se tu odužilo. U jednom momentu, dođe vam da siđete sa bicikla i bacite ga u more. Srećom, oko mene su bili ljudi koji su me podržavali. Mnogi u mojim godinama nisu dostigli to i neće nikada ni doći do toga. Ja sam to ipak završio. U glavi mi je bilo samo to da završim, što neko neće nikada. Zato sam i završio.“
Za sada, kako kaže Džan, nije imao treninga od kojih je odustajao. Tome se naročito zahvaljuje ljudima koji su stalno uz njega i koji mu daju psihičku snagu. Za narednu godinu ima velike planove.
Džan: „Do kraja ove godine ne planiram ništa, ali već na proljeće sljedeće godine planiram odraditi takmičenje. Tačnije u petom mjesecu planiram ponovo ići u Crnu Goru na olimpijsku distancu. Planirao sam sljedeće godine odraditi dvije olimpijske distance i tri sprint distance. Trebam se polako vratiti na trening i spremati se za sljedeću sezonu. Ono što bih volio ostavriti u ovom sportu jesu half ironman i ironman distance, ali još sam mlad za toga. Sa 21 ili 22 godine ću moći ostvariti half ironman distancu. Naravno, volio bih poboljšati svoja vremena i ostvariti norme za evropsko ili svjetsko takmičenje ili olimpijadu, kako bih mogao predstavljati našu državu.“
Život je pun prepreka i različitih barijera. Bila triatlonska utrka ili neka životna, treba se završiti kako bi izašli na svjetlo pozornice, i izborili se za cilj. Pored svih otežavajućih okolnosti , izazova i poraza, to svakako nije jednostavno. Ali zato se i dijelimo na one koji hoće i one koji odustanu. Džan sigurno pripada prvoj skupini.
