Članovima Udruženja građana oštećenog vida Tuzla dodijeljeno je 20 govornih aparata za mjerenje šećera i 30 aparata za mjerenje krvnog pritiska. Ova vrijedna donacija američke ambasade u našoj zemlji osobama oštećenog vida mnogo znači. No, time nisu otklonjeni svi problemi sa kojima se oni svakodnevno susreću. Prilog Azura Delića.
U potpunom mraku Ervin Ćosić živi od svoje 21. godine. Gubitak vida, tada veliki šok u njegovom životu, nije ga sputao da prestane biti društveno aktivan. Ervin se i dalje druži, putuje… Još sa deset godina dijagnosticiran mu je dijabetes i zbog toga je deceniju poslije ostao bez vida. U početku mu je trebala pomoć pri obavljanju osnovnih životnih potreba. Ipak, Ervin se godinama osamostalio, pa je naučio i izmjeriti pritisak i šećer u krvi, a sada ima priliku koristiti i govorni aparat za mjerenje što će mu uveliko olakšati život:
“Svakodnevno mi znači jako puno jer je svaki dan potrebno mjeriti šećer, od jutra, podne i večeri tako da nisam ovisan. Uz pomoć ovog aparata, uz pomoć američke ambasade i Udruženja pomoći će mi da u funkcionišem noramlno u jednu ruku.”
S druge strane iako će mu dobijeni govorni aparat za mjerenje šećera u krvi riješiti jednu od poteškoća Ervin objašnjava da su tu i dalje brojne druge. Osnovna poteškoća bi mogla biti riješena samo da nadležni imaju više osjećaja za svoje građane, kaže on.
”Pristupačnost je nekako problem… mislim na arhitektonske barijere, nepropisno parkiranje vozila sve su to problemi sa kojima se susrećemo. Ipak, istakao bi arhitektonske barijere koje su meni lično najgore i najveći problem mi predstavljaju”.
No, dok se problem arhitektonskih barijera u Tuzli ne riješi Udruženje građana oštećenog vida nastavlja provoditi različite projekte. Upravo jedan od njih jeste i dodjela pomagala koju je podržala američka ambasada, kaže Tima Tučić, predsjednica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla.
” Svakako će ih ovo učiniti samostalnijim. Teško je biti ovisan po bilo kojem pitanju. Neće morati čekati da im neko od prijatelja ili članova porodice dođe da im izmjeri pritisak ili šečer kada im je to potrebno. To je posebno važno za slijepe osobe koje žive same.”
U Tuzlanskom kantonu registrovano je oko 800 osoba oštećenog vida, dok prema zvaničnim podacima u Federaciji Bosne i Hercegovini živi više od 150 hiljada osoba sa invaliditetom. Cilj naših težnji treba biti podizanje svijesti javnosti o poteškoćama s kojima se oni svakodnevno susreću, smatra Alissson Algeo, direktorica Ureda američke ambasade za odnose s javnošću.
”Trebali bi istaći uspjehe i u isto vrijeme doprinos koji ovi ljudi sa slabom mogućnosti vida čine. Također želimo podsjetiti na našu obavezu da sarađujemo na njihovom potpunom uključenju u društvu”.
Napredak na polju novih tehnologija i uvođenje istih u živote osoba oštećenog vida od izuzetnog je značaja. Neophodno je stalno praćenje potreba i problema slijepih osoba, kažu naši sagovornici, jer se uz svakodnevni napredak tehnologije koji dovodi do poboljšanja uslova olakšava svakodnevnica i unaprjeđuje kvaliteta njihovog života.