Sarajevski sajam knjiga održan je u Centru Skenderija. Sajam je trajao pet dana, a moto ovogodišnjeg, 32. po redu Sajma knjiga bio je “Ključ mudrosti i zdravlja.” Zaputili smo se tamo, razgovarali sa mladim čitateljima i izdavačima o čitalačkim navikama i popularnim žanrovima, ali smo iskoristili priliku da i sami kupimo knjige.
Pripremio novinar OP BHRT-a Fuad Vojniković
Knjige, gužve i žamor. Sajam knjiga u Skenderiji okupio je sve knjigoljupce na jednom mjestu. Čak ni kiša nije spriječila mnoge da dođu, razgledaju i kupe neku knjigu. Prvo što smo zapazili jeste, da nažalost, nema toliko mladih posjetitelja. Unatoč tome, nekoliko pojedinaca smo uspjeli naći i pitati ih o njihovim čitalačkim navikama.
Aldin: “Čitam isključivo kada imam slobodnog vremena ili kada sam u prilici za takvo nešto. Nemam neki određeni sistem niti ritual po kojem se vodim, naprimjer da mjesečno ili sedmično čitam jednu knjigu. To zavisi u kakvoj sam prilici, da li me ta knjiga zanima ili ne zanima. To obično ide od nekih preporuka. Neki određeni žanr ili tip knjige i nemam, mada najviše čitam trilere, krimi romane, a shodno tome najčešći pisci čija su djela na mom repertoaru jesu Lee Child i Stephen King. Od domaćih djela, najveći utisak na mene je ostavila ratna knjiga Miljenka Jergovića “Sarajevski Marlboro.”
Adla: “Čitam kad god stignem i kad god imam slobodnog vremena. Nisam probirljiva, čitam sve što mi dođe pod ruku. Međutim, ako me knjiga ne zainteresuje prvih 15 do 20 stranica, neću je ni završiti. To je možda i loša navika. Što se tiče žanrova koje čitam, prije je bila naučna fantastika, sada me više interesuju autobiografska djela, naravno uz poeziju ili psihološke romane.”
Zvuči zanimljivo ali studenti, na koje smo naišli kasnije, rekli su da najviše preferiraju čitanje jednog od najboljih pisaca svih vremena – Dostojevskog.
Lejla: “Što više vremena nastojim provesti kraj knjige, isto tako nastojim iz istih izvući i dublju analizu književnih djela. To činim kako bih naučila neke nove stvari, koje nam pisci kroz svoja djela nude. Stoga, preporučujem romane koje preferiram, a u okviru toga je roman “Zločin i kazna”, od Dostojevskog, jer on nudi duboku psihološku analizu glavnog lika.”
Eman: “Volim čitati najviše rusku književnost. Jedan od najdražih autora mi je Dostojevski. Čitam i tako mi najčešće prolazi vrijeme.”
No, pitali smo i drugu stranu, tačnije izdavače šta se to prije čitalo, a šta se čita danas. Odgovaraju nam Ema Kostić iz izdavačke kuće “Maki Book”, a potom Dragan Stupar iz knjižare i antikvarijata “Nostalgija” iz Prijedora.
Ema: “Ja imam dosta godina i onda iz svog ličnog iskustva mogu da vam kažem da su promijenjeni ukusi u odnosu na sada i ranije. Sada se čitaju neki novi romani, uglavnom fantastika, uglavnom neka fikcija, a ranije se čitala poezija i čitali su se klasici. Baš je došlo do promjene.”
Dragan: “Na ovom sajmu, ljudi su najviše kupovali Huxleya, Orwella, a djevojčice lakšu beletristiku poput Agathe Christie, Johna Grena i Veronice Roth. To je ono što je aktuelno. Međutim, mi kao knjižari i antikvari se trudimo da uvijek preporučimo nešto kvalitetno, neke klasike. To bi bili Dostojevski, Tolstoj, a od domaćih Selimovića i Andrića. Da ne ispadne samo da se prodaju popularne knjige, mi se trudimo da se držimo do tih provjerenih knjiga. Mislim da se to nije puno promijenilo. Ko voli knjigu, ko zna da bira i prepoznaje kvalitet, on uvijek i bira kvalitet.”
Svako zaista može pronaći knjigu, pisca ili određeni žanr koji mu najviše odgovara. Ko jednom uđe u svijet knjige i stvori čitalačke navike, iz istog jako teško izlazi. Znanje, odgovore na gotovo sva životna pitanja, pronalazak motivacije ili vizije – sve to možemo pronaći u knjigama. Ili kako je jednom prilikom ruski pjesnik Josip Brodsky kazao: “Postoje gora djela od paljenja knjiga. Jedno od njih je ne čitati knjige.”