Često čujemo kako se omladina i studenti opuštaju od radnih sedmica i napornih predavanja na partyima koji se održavaju uglavnom vikendom. Naravno, glavnu riječ vodi DJ, koji vrti ono što je u trendu ili što publici najčešće odgovara. Kako je biti iza kontrolera i miksete i baviti se tim poslom, a ujedno i studirati stomatologiju i polagati sve ispite na vrijeme, otkrila nam je Amina Tafro umjetničkog imena Anima, studentica Stomatološkog fakulteta u Sarajevu.
Kako je sve krenulo? Ispričaj nam svoje početke.
Amina: “Počelo je za vrijeme korone, znači kada je čitav svijet apsolutno stao, sve je bilo “on hold.” Onda sam ja jednostavno vidjela da moji prijatelji i ja nemamo gdje da se zabavljamo i nemamo gdje da plešemo i onda sam rekla ako neće niko, ja ću, pa je tako nekako krenula ta motivacija. Imala sam nekih pjesama i nekih traka koje sam htjela da podijelim i bilo je kako ih nekako skupa kombinovati, kako ih mogu skupa miksati.. Onda mi se stvorila ta želja, gledala sam neke tutorijale, išla sam na svirke. Tu sam upoznala sviju prijateljicu Elmu, koja je isto tako DJ, i ona me naučila na svojoj opremi. Tako sam polako učila, uživala, miksala za svoje prijatelje i tako mi se javila ta želja ali i euforija za tim.”
Je li teško balansirati fakultet sa ovim hobijem ili čak “side jobom”?
Amina: “Ja bih rekla da nije. Ko zna, nađe način. Meni je didžejing bio samo dodatna morivacija da dobijem što bolje ocjene, da ispite završavam u roku, kako bih imala dovoljno vremena da se posvetim svom hobiju i svojoj ljubavi. Ukoliko neko ima želju, on je motivisan. I samim time mislim da “best of both worlds”, može se oboje iskombinovati, samo da se dobro vrijeme organizuje.”
Ima li osnove da se elektronska muzika omasovi u BiH?
Amina: “Mi već imamo neke festivale, kao što su naprimjer: Garden of Dreams, Fresh Wave, Matinee. To su festivali i eventi koji promovišu elektronsku muziku. Nije da nemamo ništa, ali mislim da se tu još može napredovati, da možemo otići na veću stepenicu, na next level i da se ustvari elektronska muzika proširi i da se prenese na one koji čak to i ne slušaju. Da se malo više globalizuje i da se približi drugim ljudima koji čak nisu nikad ni čuli za neke elektronske izvođače i slično.”
Kaska li bh. scena za Evropom i regionom u pogledu elektronske muzike?
Amina: “Mislim da se nisu svi žanrovi razvili, da nema neke različitosti, koja bi se prilagodila. Ima možda jedan smjer, koji kruži čitavom BiH. Na koji event ili fest da odeš, čut ćeš prilično sličnu muziku i nema to nešto da te iznenadi ili da ti bude različito. Evropa je na većem levelu i ako ćemo gledati sve, različita muzika se sluša u Evropi, različita muzika se sluša naprimjer i u Aziji i u Americi. I ovo naše je super, za Bosnu i Hercegovinu je super, ali mislim da bi trebali preći na next level i da bi se trebale uvoditi uvertire, da se počne miksati sa više traka, na više dekova, da se uvode neki izvođači koji nisu poznati. Imam nekada osjećaj da ljudi dolaze da slušaju ono što već znaju i ono što su već čuli, da ne dolaze i da ne slušaju nešto novo i da se iznenade.”
Starije generacije u većem dijelu na elektronsku muziku gledaju poprilično sa raznim stereotipima i predrasudama. Na koji način se to može otkloniti?
Amina: “Mislim da su starije generacije navikle na tu drugu vrstu muzike, krenuvši od naših roditelja. Oni su navikli na neku rock muziku. Čak, možda malo mlađi su navikli na RnB. Kada je elektronska muzika došla, bila je veoma popularna. Bila je drugačija nego ova sada trenutno. Počelo se sa houseom, a ona je početnik svakog žanra i to je jednostavno klasika, koja je evergreen. Taj stereotip i te predrasude možemo otkloniti jedino ako se potrudimo, ako im (starijim generacijama) približimo to više, ako eksponiramo tu muziku, ako mi kao mlađe generacije podržavamo jedni druge i i dolazimo na naše partije i naše organizacije i snimamo i dajemo pozitivnu energiju i vibracije. Ti energiju bi prenijeli na druge i stvorili jednu zdravu sredinu za buduće generacije.”
Kakvi su tvoji ciljevi i ambicije?
Amina: “U pogledu muzike, pored toga što bih voljela da proširim to na svoju generaciju, što bih voljela da i njima približim jednim dijelom, voljela bih da ja napredujem, da ja što više učim i da jednostavno učimo skupa. Da učimo da slušamo muziku i da učim da komponujem i vrtim, pa čak i da produciram. Voljela bih jednostavno da se svi nekako zabavimo. To mi je glavni cilj, da prenesem tu svoju želju na druge, pa možda da nekog čak i motivišem da i on počne sa dižejingom. Što se tiče stomatologije, to mi ide super. Voljela bih da se mi kolege skupa podržavamo, skupa guramo i idemo na razne konferencije, da gradimo, da se educiramo. Mislim da kada bi se udružili, kada bi podržavali jedni druge više, mogli bi napredovati kao kolektiv. Ja više razmišljam kao mi, a ne ja.”
Dok najpoznatije zvijezde elektronske muzike, godinama unazad dolaze u susjedne nam zemlje, naša scena još uvijek čeka neki festival ili događaj koji bi zadovoljio sve fanove ovog muzičkog žanra. Prije nekoliko godina pregovaralo se da Sarajevo bude domaćin Ultra Europs Festivala, međutim od toga su ostale samo najave i nesprovedena ideja. Da li bi se takvi projekti ostvarili, dovoljno je pogledati grad Split koji je domaćin ovog festivala, koji svake godine od festivala isprofitira nekoliko desetina miliona eura. A Amini želimo sav uspjeh u oba pravca, po kojima se ova djevojka kreće.